Ukradena istorija – podvodna kulturna baština

Sidro foto Boka News

Sidro koje već tri godine stoji položeno na ulazu u kompaniju Slovenska Alijansa u starom gradu u Herceg Novom , izvađeno je iz mora – na čijem dnu je ležalo više od četiri veka do septembra  2014. godine.

„Osnovno državno tužilaštvo Herceg Novi u saradnji sa Upravom policije preduzima mjere na otkrivanju učinioca navedenog krivičnog djela“- potvrdio nam je portparol ODT Herceg Novi Nikola Samardžić, precizirajući da su još 2014. dobili krivičnu prijavu Ministarstva kulture, vezanu za izranjanje sidra sa lokaliteta Kabala, u blizini Rosa. Kako te godine ovaj lokalitet nije ima status zaštićenog kulturnog dobra, slučaj se vodi kao teška krađa. Iz Tima za odnose sa javnošću UP CG reklu su da je policija dostavila tužilaštvu fotodokumentaciju o pronalasku sidra i izjave četiri osobe koje su saslušane. CB Herceg Novi nije do ovog momenta obaviješten od strane ODT u Herceg Novom o ishodu postupka“- kazali su iz Tima za odnose sa javnošću UP CG.

Tužilaštvo nije odgovorilo na pitanja o tome kako ovaj slučaj još uvek nije rešen, s obzirom na to da ne samo da je poznato gde je sidro, već je ono i javno izloženo.

Činjenica da je sidro javno izloženo, ipak je rezultirala time da je Inspekcija za kulturnu baštinu 25. decembra naložila „Slovenskoj alijansi“ da  sidro sa potonulog jedrenjaka vrati njegovom pravom vlasniku – državi Crnoj Gori. Ruski državljanin Aleksandar Beljakov, odgovorno lice u toj firmi, naime, nalogom inspektora obavezano je da sidro preda Zavičajnom muzeju u Herceg Novom gdje bi ono ubuduće trebalo da bude izloženo. Beljakov nije odgovarao na pozive novinara, pa od njega nismo dobili odgovore od koga je kupio sidro ukradeno sa zaštićenog podmorskog arheološkog lokaliteta. U izjavi datoj Inspektoru za kulturnu baštinu Veselinu Krstičeviću,  Beljakov je međutim, kazao da je veliko metalno sidro kupio „od nepoznatih lica 2013.godine kada ono nije bilo kulturno dobro“ sa namjerim da ga „sačuva da ne završi u starom gvožđu“ i da otvori muzej u Herceg Novom gdje je u međuvremenu „Slovenska alijansa“ prikupila zbirku od ukupno 36 brodskih sudara iz 17., 18. i 19.vijeka. Ruski državljanin pristao je da po nalogu inspekcije, vrati sidro sa galijuna crnogorskoj državi.

Iako se slučaj „sidro“ srećno završio, on je zapravo samo mali dio poharanog podvodnog arheološkog blaga Crne Gore. Istaživanje novinara pokazuje da podvodno arheološko blago u Crnoj Gori u najvećoj je mjeri još nedovoljno stručno ispitano, evidentirano i nadasve je nezaštićeno.

Devastacija zvanično proglašenih i „zaštićenih“ kao i podvodnih arheoloških lokaliteta koji još formalno ne uživaju takav status, nastavlja se u raznim oblicima, a istrage koje su do sada pokrenute u vezi pohare podvodnog kulturno-istorijskog blaga su neefikasne i nisu rezultirale konkretnim optužnicama.

Poznati ronilac iz Herceg Novog i autor knjige i dokumentarnog TV serijala „Podmorje Crne Gore“ Dragan Gačević koji je u jesen 2015. podnio zvaničnu prijavu Ministarstvu kulture vezano za odnošenje sidra sa olupine galijuna kod rta Kabala, smatra da taj slučaj bjelodano pokazuje kako je loše stanje u Crnoj Gori kada je zaštita podnovne kulturne baštine u pitanju.

Odneseno sidro galijuna foto Dragan Gačević

„Uz ovako slab i neefikasan odgovor nadležnih na evidentnu poharu, nije ni čudo što se devastacija našeg istorijskog nasljeđa na dnu mora nastavlja nesmanjenom žestinom. Onaj ko ima novca može prilično jednostavno da od podmorskih kradljivaca, kupi neki interesantan predmet poput antičke amfore ili atraktivnog dijela brodske opreme sa kakve olupine stare više od 100 godina. To se iz mora vadi i iz države iznosi čak i po posebnim narudžbama.“- kaže Gačević koji je često pod vodom, pa bukvalno između dva ili tri zarona na istoj lokaciji, može primijetiti napredovanje njene devastacije“- kaže Gačević koji je često pod vodom, pa bukvalno između dva ili tri zarona na istoj lokaciji, može primijetiti napredovanje njene devastacije.

Neistražena podvodna blaga Crne Gore    

Oficijelno, status zaštičenog podvodnog kulturnog dobra u Crnoj Gori uživaju četiri lokaliteta podvodne kulturne baštine – olupina jahte kralja Nikole „Rumija“ i zaliv Bigovica u Baru, akvatorijum između rta Strpačkog i rta Murove kod Risna i ranije pomenuta  olupina broda galijun kod rta Kabala.

Uvala Bigovica nalazi se s druge strane brda Volujica, a od III v. p.n.e. do XV v. n.e. korišćena je kao zimsko pristanište, jer je zaštićena od bure i djelimično od juga. U publikacijama koje pominju Bigovicu kao hidroarheološki lokalitet sa amforištem navodi se potonuće pretovarene antičke galije prilikom nekog velikog nevremena,  a koja je transportovala vino. Pronađeni su i ulomci koji su dospjeli tokom pretovara i utovara robe, a kontinuitet od 18 vjekova, zaključno sa kasnosrednjovjekovnim nalazima stonog posuđa i mesinganih pečata za pečaćenje tovara iz XV i XVI vijeka, govori da je Bigovica bila neophodna za život Bara. I tipologija amfora pokazuje da se pretovar u kontinuitetu održavao sve do srednjevizantijskog perioda. Na samoj obali, u najnovijim istraživanjima je otkrivena rampa za pretovar tereta, kao i ostaci brodoloma iz IV i I vijeka prije nove ere. Pronađeni su ulomci skoro svih poznatijih mediteranskih radionica, među kojima prednjače italo-grčki tipovi, istočno i sjevernomediteranski, skoro sve poznatije sjevernoafričke produkcije, vizantijske amfore…

Akvatorijum između rta Strpačkog i rta Murove kod Risna lokacije je na kojoj je nekada funkcionisala drevna ilirska Rizonska luka. Na dnu mora ovdje je otkriven široki dijapazon  keramičkog materijala, amfora, brodskog kuhinjskog posuđa, sigilatskih posuda, stakla, opekarskih proizvoda, tegula, životnjskih kostiju. Karakter i količina pirkupljenih nalaza naučnicima ukazuje da je ta pozicija najvjerovatnije korištena kao viševjekovno kratkotrajno sidrište, prenoćište i sklonište za nevremena kada su jedrenjaci prekide plovidbe koristili da se oslobode balasta i pokvarene robe, predmeta koji nijesu imali više upotrebnu funkciju, na najlakši način – bacanjem u more. Rizonska luka je vremenom postal važno pomorsko sjedište trgovačkih kontakata autohtonog Ilirskog i mediteranskih naroda, u prvom redu Grka i Rimljana.

Jahta crnogorskog kralja Nikola I Petrovića “Rumija” bila je 48 metara dugi metalni brod na parni pogon, deplasmana oko 250 tona. Kralju NIkoli jahtu je 1905. Poklonio turski sultan Abdulah Hamit,a taj brod je osim za potrebe crnogorskog dvora, korišćen  Balkanskim i u Prvom svjetskom ratu za prevoz ratnog materijala. U barskoj luci potopile su je u noći 1.-2.mart 1915. ustrougarske torpiljarke. Od olupine broda ostao je samo trup sa strojarnicom, dok su kormilarnica, nadgrađe i najveći dio palube uništeni.

Photo: Dragan Gačević

Galijun kod rta Kabala bio je drveni trijarbolni brod dužine oko 35 metara, naoružan sa najmanje 4 topa, a ovdje je potonuo najvjerovatnije početkom 16.vijeka.Na morskom dnu ovog lokaliteta nalaze se ostaci drvene konstrukcije  broda koji vire iz pijeska, te brojni djelovi brodske opreme – sudra, pribor za brodke vezove i jedra, djloevi crpki, inventar bordske kuhinje… Ovdje su i djelovi naoružanja koje je galijun nosio, te ulomci i čitavi komadi posuđa i razne keramike koji su bili teret tog broda u vrijeme kada je on potonuo.

I dok su Risanski zaliv i uvala Bigovica formalno kao podvodna kulturna baština zaštićeni već skoro 40 godina, taj zvaničan status su olupine galijuna i jahte “Rumija” steli tek 2015. godine

Osim četiri registrovana zaštićena podvodna kulturna dobra, Ministarstvo kulture evidentiralo je još 27 podmorskih arheoloških lokaliteta, u okviru njih, uvršteni su i brodolomi 19. i 20. vijeka “zbog konstatovanog stepena ugroženosti, iako ne posjeduju arheološki potencijal.” Jedan od takvih lokaliteta bio je u neposrednoj blizini obale Luštice, južno od rta Arza gdje je 1916. na morsku minu naišao austrougarski parobrod “Arpad”. Brod je u eksploziji bio teško oštećen, ali nije potonuo. Izgubio je međutim, propeler sa dijelom osovine i list kormila, pa je velika elisa “Arpada” potonula na 48 metara dubine i zarila se u pjeskovito dno.Trokraki propeler izliven od nekoliko tona bronze, međutim, “netragom” je nestao prije dvije godine kada su ga izvadila za sada javnosti nepoznata lica i navjerovatnije prodala sakupljačima sekundarnih sirovina. ODT iz Herceg Novog nije reagovao na prijavljenu krađu ovog artefakta, a jedino je zapisnik napisao  inspektor za  kulturnu baštinu, u prisustvu arheologa UZK.

„Za ne vjerovati je da   je npr. u međuvremenu neko pokušao ukrasti kompas sa komandnog mosta austro-ugarske krstarice „Zenta“ kod Petrovca. Budući da olupina tog broda leži na 73 metra dubine i da je za ronjenje na njega potrebna posebna gasna mješavina, tzv. trimix, to pokazuje da su lopovi na sve spremni i dovoljno drski. Na sreću, kopas nisu uspjeli da odnesu ali su na njemu viodjljivio tragovi devastacije i pokušaja da se on skine sa broda“- ističe Gačević.

Zanimljivo, iako je „Zenta“ koja je potopljena 16.avgusta 1914. ujedno i prvi ratni brod koji je stradao u prvom sukobu na moru zaraćenih strana u Prvom svjetskom ratu pa je time ona od značaja i za svjetsku istoriju, olupina austro-ugarske krsterice koja je i grob 173 člana posade tog broda,  nema zvanični status zaštićenog kulturnog dobra u Crnoj Gori.

Tužan je i primjer olupine francuskog razarača „Dague“ koji je stradao 24.februara 1915 ispred Topolice u Baru,  naišavši na morsku minu.  Brid dužine 76 metara se u eksploziji prepolovio i potonuo, povukavši u smrt 39 članova svoje posade. Iako je u pitanju i ratni grob, oluopina „Daguea“ nikada nije zaštićena, već je naprotiv 1973. člak i izmještena sa pozicije na kojoj je brod potonuo, radi proširenja i produbljenja basena barse trgovačke luke. „Dague“ je tom prilikom pod vodom izrezan na nekoliko komada  koji su onda izmješteni na 30-tak metara jedan od drugog, u podmorje ispod rta Volujica. Sa olupine razarača skinuti su brojni djelovi i oprema koji se danas nalaze u mnogim privatnim zbirkama, prvenstveno u Baru.

Podvodne arheološke lokalitete, po zakonu, istražuju nadležne institucije kulture. “Kako trenutna situacija u kojoj se nalaze podmorski lokaliteti u Crnoj Gori nije na zadovoljavajućem nivou, shodno zanemarljivom broju nedovoljno istraženih registrovanih i evidentiranih pozicija, Ministarstvo kulture je kroz Program zaštite i očuvanja kulturnih dobara za 2017. godinu podržalo projekat JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore “Izrada elaborata o valorizaciji  podvodnih arheoloških potencijalnih kulturnih dobara 2017 – 2019. I faza”. U pitanju je trogodišnji projekat, u toku kojeg će se sprovesti sve neophodne ronilačke prospekcije, procjene stanja, karaktera nalazišta, prostornih granica podvodnih lokaliteta uz  GPS pozicioniranje, čime će se stvoriti uslovi za pokretanje procedure uspostavljanja zaštite i utvrđivanja statusa kulturno dobro određenog broja lokaliteta.”- kažu u Ministarstvu kulture Aktivnosti u okviru tog projekta, omogućavaju  i dopunu baznih dokumenata iz oblasti arheologije, prije svega Arheološke karte Crne Gore, kao i izradu drugih strateških dokumenata “kojima će se dugoročno kreirati prioriteti zaštite i očuvanja podvodnih arheoloških lokaliteta na međunarodnom, nacionalnom i lokalnom nivou.”

JU Centar za konzervaciju i arheologiju sprovodi istraživanja u Risanskom akvatoriju. Pa je do sada izrađena detaljna podvodna arheološka mapa sa GPS koordinatama, kako aglomerata tako i pojedinačnih fragmenata, ukupne površine 10.000 metara kvadratnih.

“Na taj način je utvrđen karakter nalazišta, a ujedno omogućeno praćenje stanja lokaliteta i eventualnih devastacija. Identifikovan je dio instalacije jednog od pristana, identifikovan je i potvrđen sondažnim radovima brodolom sa teretom grčko – italskih amfora, identifikovano je sidrište sa širokim dijapazonom fragmentovanog sigilatskog posuđa, amfora, opekarskih proizvoda, stakla, brodskog kuhinjskog posuđa, životinjskih kostiju i sl., koje daje podatke o periodu grčkih uticaja, rimske dominacije i kasne antike, vremenski opredijenjenih od IV v. p. n. e. do VII v. n. e.”- kažu u Ministarstvu kulture dodajući da su tome učestvovali i eksperti iz Međunarodnog centra za podvodna istraživanja iz Zadra.

Jedan od prvih projekata čiji je cilj bio da se utvrde i evidentiraju podvodni arheoloski lokaliteti bio je međunarodni projekat „Rekognosciranje crnogorskog podmorja“, koji je JU Centar za konzervaciju i arheologiju relizovao sa fondacijom RPM Nautical sa Floride iz SAD u periodu od 2009. do 2016.

Amforiste ispred Boke Kotorske foto Dragan Gačević
Amforiste ispred Boke Kotorske foto Dragan Gačević

“U tom periodu rekognoscirano je crnogorsko podmorje u zoni Bokokotorskog zaliva do Crnog rta kod Bara, pri čemu su konstatovani arheološki podvodni lokaliteti datovani u širokom vremenskom rasponu od antike do modernog doba. Svi dobijeni podaci, kao i izvještaji sa pomenutih istraživanja dostavljeni su stranama potpisnicama ugovora, Upravi za zaštitu kulturnih dobara, Ministarstvu kulture i Ministarstvu odbrane u digitalnoj formi sa zaštitnim pristupnim kodom”- kazali su Ministarstvu kulture.

“Ne može nama da podvodne arheologe sertifiju institucija poput Regionalnog centra za obuku ronikaca za podvodno deminiranje RCUD iz Bijele koja sa podvodnom arheologijom nema nikakve veze, a to se upravo dogodilo. Crna Gora na žalost, do sada nije izgradila infrastrrkturu da se može samostalno baviti podvodnim arheološkim istraživanjima i još uvijek se u tom oslanjamo na strane institucije poput Centra u Zadru koji je za svaki respekt. Žalosno je kada to radimo oslanjajući se na neke ovdašnje ustanove koje sa podvodnom arheologijom nemaju dodirne tačke, a plediraju da se nametnu kao sve i svja u podvodnim aktivnostina”- smatra diplomirani arheolog Miloš Petričević iz Inicijative građana “Bokobran”. On upozorava da se Centar za arheologiju i konzervaciju koji se time treba baviti, nema ni elementarne tehničlke preduslove da se efikasno obavlja taj posao jer ne posjeduje sopstveni ronilačko-tehnički blok sa opremom za punjenje ronilačkih boca, nema prenosni side scan sonar…

“Do danas se ne zna ni gdje je sjedište Odjeljenja za podvodnu arheologiju tog Centra koje je po sistematizaciji, moralo biti u Kotoru. To bi bilo i logično jer se lokaliteti podvodne baštine ne nalaze na kontinentu, već na moru, a logično je da bi naša djeca u Boki možda imala najviše afiniteta da se bave tom naukom”- ističe Petričević.

Nema kontrole

Status zaštićenog kulturnog dobra „Rumiji“ nije donio apsolutno ništa jer je olupina tog broda i dalje potpuno fizički nezaštičena, usred basena Luke Bar, na samo desetak metara dubine. Stoga je ovaj brod gotovo potpuno razoren, prvenstveno od udaraca sidara i sidrenih lanaca velikih trgovačkih brodova koji uplovljavaju na obližnji gat za bunkerovanje goriva Luke Bar. Sa „Rumije“ je u međuvremenu poskidano i dosta djelova i predmeta, pa se tako zvono tog broda danas nalazi u jednoj privatnoj kolekciji u Novom Sadu.

Na drugom zaštićenom lokalitetu u Risanskom zalivu, gdje su na dnu mora ostaci čitavog jednog antičkog grada – prestonice ilirske kraljice Teute, ljeti se često mogu vidjeti usidrene mega i super jahte sa kojih se u moru kupaju gosti, a nerijetko i rone iako su podvodne aktivnosti i sidrenje ovdje strogo zabranjeni.

Nadležne institucije opet međusobno prebacuju odgovornost, iako je baš radi prevazilaženja tog problema lani formiran Zajednički operativni tim na vršenju monitoringa nad lokalitetima podvodne kulturne baštine, a koji čine predstavnici Uprave pomorske sigurnosti, Mornarice VCG, Sektora Granične policije – Sektor jug i Ministarstva kulture.

Iz Uprave policije tvrde da je taj tim “tokom ljetnjih mjeseci obavljao monitoring nad lokalitetima podvodne kulturne baštine i tom prilikom nije otkriveno narušavanje tih lokaliteta“, iako postoje brojni video i foto zapisi jahti koje se sidre u zaštičenom području Risanskog zaliva. A ronilački klubovi, na primjer, iako se kao sportska udruženja ne mogu baviti privrednim aktivnostima, nerijetko svoje klijente vode na ronjenje na olupine, pa i na onu galijuna kod Rosa.

„Sidrenje plovnih objekata, u akvatoriji Bokokotorskog zaliva, u nadležnosti je Lučke kapetanije Kotor, tako da službenici Sektora granične policije – Regionalnog centra granične policije Jug nemaju ovlašćenja da vrše kontrolu usidrenih plovnih objekata, a takođe nijesu u saznanju da su izvođene podvodne aktivnosti na lokalitetima podvodne kulturne baštine u akvatoriji Risanskog zaliva“- kažu u Upravi policije.

Iz Ministarstva kulture objašnjavaju da su se  aktivnosti Zajedničkog operativnog tima za zaštite podmorske kulturne baštine “prvenstveno  odnosile na definisanje i primjenu adekvatnog modela zaštite kroz sistem za nadzor i kontrolu pomorskog saobraćaja.”

“Kroz pomenuti sistem, na osnovu podataka Uprave pomorske sigurnosti, u proteklom periodu detektovana su tri slučaja na jednoj tački na otvorenom moru, za koja je provjerom ustanovljeno da se ne radi o nelegalnim aktivnostima. Evidentiranih počinilaca koji su sankcionisani nije bilo”- zvaničan je rezime dosadašnjeg učinka ovog tima. U Ministarstvu kulture tvrde da taj resor i organi u njegovom sastavu “preduzimaju neophodne mjere za sprječavanje nelegalnih podvodnih aktivnosti u skladu sa aktuelnim zakonskim regulativama.”

“Negativni faktori koji utiču na potpuno obezbjeđenje podvodnih lokaliteta tiču se planiranih koncesija i neusvojenog Zakona o ronjenju, a potom i dostupnost geografskih pozicija lokaliteta, nekontrolisane ronilačke aktivnosti, ribarenje i sidrenje, propadanje lokaliteta zbog uticaja prirodnih procesa. Zaštita podvodnih arheoloških  lokaliteta je kompleksan proces i Ministarstvo kulture sa svojim organima preduzima aktivnosti na podizanju nivoa zaštite, ne samo uspostavljanjem zakonskih regulativa, već i podizanjem svijesti javnosti i realizacijom brojnih projekata za unaprjeđenje stanja podvodne arheologije”- kazali su iz resora kojim trenutno kao vršilac dužnosti upravlja ministar pravde Zoran Pažin.

Ministarstvo kulture ističe da o problematici fizičke i pravne zaštite podvodne baštine, ilegalnog vađenja i iznošenja podvodne kulturne baštine, konzervacije i restauracije podvodnih arheoloških nalaza, prezentacije i turističke valorizacije podvodne kulturne baštine, edukacije i metodologije istraživanja na raznim podvodnim nalazištima razmjenjuju iskustva i sa stručnjacima Međunarodnog centra za podvodnu arheologiju iz Zadra.

U Upravi za zaštitu kulturnih dobara odbacuju tvrdnju  da oni ne preduzimaju mjere da se spriječe nelegalne podvodne aktivnosti na lokalitetima koji predstavljaju podvodnu kulturnu baštinu.

“Zaštita podvodnih arheoloških  lokaliteta je kompleksan problem, s kojim se susreću sve zemlje Mediterana. Mnogi faktori utiču na zaštitu podvodne kulturne baštine -prije svega, dostupnost geografskih pozicija lokaliteta, nekontrolisane ronilačke aktivnosti, ribarenje i sidrenje, propadanje lokaliteta zbog uticaja prirodnih procesa i drugi. Nadzor nad sprovođenjem zakona vrši inspekcija. Od izuzetne je važnosti osvješćenost građana o potrebi zaštite i očuvanja kulturne baštine i kulturnih dobara i sinergetsko djelovanje institucija na terenu. Neophodno je i sistemsko osnaživanje/jačanje operativnih zakonskih mehanizama in situ, posebno u kontekstu činjenice da imamo  jednog/dva nadležna inspektora”- kažu u UZK koju vodi mr Anastazija Miranović. Zbog takve situacije oni u tajnosti još drže koordinate svih arheoloških lokaliteta- lokacija brodoloma iz vremena antike do sredine 20.vijeka, a koji su pronađeni tokom misije sa američkom fondacijom RPM Nautical.

Sa konstatacijom da je problem prvenstvenou svijesti ljudi koji se odlučuju na ovaj svojevrsni kriminal prema sopstvenoj istoriji i kulturi, slaže se i Dragan Gačević.

“Žalosno je da ljudi koji rone u Crnoj Gori većinom i dalje ne poštuju odnovna tri pravila ponašanja piod vodom – da se u moru mogu ostaviti smao mjehuri vazduha koji ronilac izdiše, da se iz mora mogu iznbijeti samo fotografije podvodnog svijeta, olupina ili drugoh lokaliuteta koje ste obipli, te da se u moru ne smije ubiti ništa osim vremena koje imate na raspolaganju za ronjenje”- zaključuje ovaj zaljubljenik i stručnjak za podmorje.

KAKO RADE DEVASTATORI

Devastacije lokaliteta podvodne kulturne baštine u Crnoj Gori počele su u drugoj polovini 20.vijeka, a zamah posebno dobijaju od kraja devedesetih na ovamo, sa razvojem i sve većom dostupnošću ronilaštva  ronilačke opreme širokom krugu ljudi. Ono što je u početku bilo samo „uzimanje po kojeg suvenira“ od strane rijetkih pojedinaca koji su prije oko 60 godina imali opremu i znanje da siđu u dubine mora, sada ima obilježja prave, pa često i organizovane devastacije jer se olupine brodova ili drugi predmeti na dnu mora nemilice oštećuju, vade i odnose. Motiv za to je najčešće brza i relativno laka zarada jer se atraktuivni predmeti mogu dobro prodati na crnom tržištu gdje za njima uvijek postoji tražnja. Bogati turisti nerijetko požele da iz Crne Gore ponesu baš ovakav neki suvenir kojemu  je mjesto ili na dnu mora, ili pak u nekom od naš državnih muzeja. Cijena zavisi od dimenzija, prirode ali i samih karakteristika pojedinog predmeta i kreće se od nekoliko stotina do i po  desetak hiljada eura.

„Najčešće se ti predmeti kradu direktno po narudžbi za njih zainteresovanih pojedinaca koji plate domaće ili strane „izvođače radova“ da to što oni žele, opljačkaju. Većinnu onoga što je bilo u plićem moru, opljačkali su domaći ronioci, dok zahtjevnije operacije na većim dubinama koje nalažu upotrebu posebne opreme i gasnih mješavina za ronjenje, po pravilu obavljaju ronioci iz inostranstva.“- kaže Gačević dodajući da se na žalost, ni lokalno stanovništvo ne libi od krađe ili devastacije podmorske baštine, jer se npr. teški propeler parobroda „Arpad“ ne bi mogao izvaditi bez dizalice, dovoljno velikog plovila koje ga je oteglilo do obale, kompresora koji pune podvodne „padobrane“ sa vazduhom, kamiona i ostale slične logistike.

ŠTO JE PODVODNA KULTURNA BAŠTINA

Prema  UNESCO-voj Konvenciji o zaštiti podvodne kulturne baštine čiji je potpisnik i Crna Gora, “podvodna kulturna baština” označava svaki trag ljudskog postojanja kulturnog, istorijskog ili arheološkog karaktera koji su se nalazili djelimično ili su potpuno pod vodom, povremeno ili stalno barem 100 godina. To su građevine, zgrade, predmeti, plovni objekti i druga prevozna sredstva, zajedno sa njihovim arheološkim i prirodnim okruženjem. Zakonima iz raznih oblasti (ribarstvo, ronjenje, zaštita kulturnih dobara) je regulisano što se iz mora smije, a što ne smije iznositi, a ukoliko neko pokuša izvaditi nešto što ne bi smio, za to je zadužena Pomorska policija, nadležna Lučka kapetanija, Ribarska inspekcija ili Inspekcija za kulturnu baštinu. Po crnogorskim zakonima, sticanjem statusa “kulturno dobro” za pojedini lokalitet, automatski se zabranjuju bilo kakve aktivnosti na tim lokacijama bez odobrenja nadležnih institucija. U slučaju lokaliteta podvodne kultune baštine, sve aktivnosti moraju biti samo istraživačkog-zaštitnog karaktera, prema smjernicama UNESCO-ve Konvencije o zaštititi podvodne kulturne baštine, ali i odgovarajućih domaćih pravilnika. Po članu 6. Zakona o zaštiti kulturnih dobara “Crna Gora je dužna da obezbjeđuje zaštitu i očuvanje svih kulturnih dobara koja se nalaze na njenoj teritoriji, uključujući unutrašnje vode i teritorijalno more, kao i da se stara o zaštiti i očuvanju dobara koja se nalaze u inostranstvu, ako su od značaja za njenu istoriju ili kulturu.” Po članu 9. “niko nema pravo da: vrši bilo koju radnju kojom se može prouzrokovati šteta na kulturnom dobru; ošteti, uništi ili prisvoji kulturno dobro;  kupi, primi u zalogu ili na drugi način pribavi, prikrije ili stavi u promet kulturno dobro za koje zna ili je mogao znati da je stečeno na nezakonit način.” Arheološki materijal iz zemlje ili vode, po zakonu je u državnoj svojini i nad njime se ne može steći vlasništvo. Prekršiocima odredbi ovog zakona međutim, prijete samo novčane ali ne i zatvorske kazne. Raspon kazni kreće se u iznosu od 20-to strukog do 200-strukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori (od 3.860 do 38.600 eura).

Amfore

MICALI AMFORE DA POLOŽE KABEL ZA ITALIJU

Danak aktuelnim crnogorskim ekonomskim prioritetima „platio“ je i dio podvodne arheološke baštine na trasi podmorskog elektrokabla Crna Gora-Italija koji se polaže u akvatorijumu jugozapadno od uvale Jaz. Prilikom izvođenja radova naišlo se na nekoliko lokaliteta sa antičkim amforama, tegulama i fragementima amfora koji ukazuju na najvjerovatnije lokacije brodoloma antičkih grčkih ili rimskih brodova koji su ih prevozili. Uprkos tome što investitori izgradnje kabla iz italijanske kompanije Terna tvrde da je u dva navrata njegova trasa mijenjana upravo zbog ovakvih nalaza, ipak je“određeni broj“ broj amfora i drugih antičkih artefakata morao biti izvađen sa mjesta gdje su oni ležale oko dva milenijuma, da bi tuda prošao kabl.

„Zakonska procedura je potpuno ispoštovana, stručni nadzor nad izvođenjem radova preventivne zaštite slučajnog hidroarheološkog nalaza prilikom pretraživanja koridora pomorske trase za postavljanje podvodnog  kabla vršio je arheolog  JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore, o čemu su Upravi dostavljeni izvještaji. Što se tiče pronalaska arheoloških depozita, izvađene su amfore koje su se nalazile na trasi koridora za postavljanje kabla i to je bilo neophodno u cilju njihovog očuvanja. Amfore su prenijete na  tretman desalinizacije u atelje za konzervaciju JU Centar za konzervaciju i arheologiju Crne Gore. Sve sprovedene faze su foto i video dokumentovane“- rečeno je u UZK. I u ovim istraživanjima i zaštiti podvodne kulturne baštine učestvovao je kontroverzni RCUD iz Bijele.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.