“Crnogorsko selo na kraju Jadrana”

Peroj

Više od 350 godina čuvanja tradicije, običaja i vjere daleko od domovine, uspjeh je Crnogoraca u Peroju, selu kraj Pule u kojem živi jedina takva starinska crnogorska zajednica u Hrvatskoj.

Ipak najčešće nazivano selo i nije selo već je sada naselje tačnije dio grada Vodnjana. Peroj nema naziva ulica, već brojeve. Ugodno je sjediti u nekim tako sačuvanim dvorištima u kojima su kamene kuće. Iznad njih napisi koji datiraju 17 ili 18 stoljeće. Centar Peroja ipak je smješten uz Crkvu Sv. Spiridona iz 18. stoljeća.

Danas se Peroj snažno i kontinuirano urbanizira i usmjeren je k razvoju turizma, nudi veliki broj smještajnih kapaciteta u privatnim kućama i vilama izgrađenima na čitavom području do Barbarige gdje je sagrađeno veliko turističko naselje.

Naselje je smješteno na jugozapadnoj obali južne Istre s prekrasnim pogledom na Fažanski kanal i Brijunski arhipelag, udaljeno je desetak kilometara od Pule i pet kilometra od središta Vodnjana. Peroj je i prethistorijsko naselje koje je već u doba Rimljana bio poznato ljetovalište PRAETORIOLUM ili CASALE PETRIOLO, što je vidljivo iz zaključaka sa Rižanske Skupštine iz 804. godine.
Arhitektura stare jezgre podsjeća na ostala istarska mjesta sa starim kamenim kućama s baladurima i kamenim klupama. Još 1197. spominje se na ovom mjestu naselje pod imenom Pedrol.

U XII.st. Istrom vladaju kuga i kolera koje opustošuju naselja. Mletačka Republika, koja u tom periodu vlada ovim krajevima, pokušava naseliti Istru, pa tako i Peroj u kojem su izumrli stari stanovnici. Pokušalo se s naseljavanjem bolonjskim seljacima i obrtnicima te u dva navrata grčkim obiteljima s Cipra i Peloponeza. Ovi pokušaji bili su bezuspješni jer se oni vraćaju u svoju domovinu.

21. srpnja 1657. godine u Peroj se doseljuje 15 obitelji iz Crne Gore. Najvažniji i jedini dokument iz toga vremena je tzv.”Perojska povelja” kojom se ovo selo, okolni pašnjaci i šume dodjeljuju doseljenicima iz Crne Gore.

Crnogorcima pravoslavne vjere nije dopuštena gradnja crkve već im je dodijeljena crkva Sv. Nikole u Puli koja je bila grčka pravoslavna crkva. 1788. godine Perojci dobivaju dozvolu od Mletačke Republike za gradnju svoje crkve.
Crkva Sv. Spiridona dobiva današnji oblik 1834. godine. Kapelica je sagrađena 1880.g., a zvonik 1860. godine. Zanimljivo je da su Crnogorci u Peroju do danas, dakle više od 350 godina, zadržali svoju pravoslavnu vjeru, jezik i ćirilićno pismo koje koriste na nadgrobnim spomenicima. Autohtoni Perojci njeguju svoje običaje, crkvene slave i govore perojskim.
Naš vodič je Nikola Škoko, zaljublenik u povijest, pjevač crkvene liturgije i čuvar najstarijeg primjeraka „Gorskog vijenca“ iz 1886 godine.

/Vesna Jurić Rukavina/

Izvorwww.hrt.hr
Podijeli

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.