Iz Srbije poručuju: “Jadran nije ništa manje srpski nego crnogorski i hrvatski”

JADRAN i PALINURO u Tivtu

U tekstu „Titov ’Jadran’ muti vodu Crne Gore i Hrvatske“, objavljenom 26. novembra u srpskom dnevniku „Politika“, N. Đurić piše da je školski brod „Jadran“ postao kamen spoticanja između dvije zemlje. Da se slučaj otetog školskog broda dodatno pokuša zakomplicirati, pobrinuo se umirovljeni kapetan bojnog broda nekadašnje JNA  i kapetan duge plovidbe Radoslav Kreclović. On u istom dnevniku tvrdi da je istina u vezi s vim brodom složenija nego što se misli.

I Srbija bi Jadran

Kreclović obrazlaže da je u Beogradu 1926. godine donijeta odluka, na sastanku pomorsko-propagandne organizacije „Jadranska straža“, s programom jačanja Ratne mornarice, da se izgradi školski brod. Pokrenuta je široka akcija za prikupljanje sredstava i sklopljen je ugovor sa njemačkim brodogradilištem u Hamburgu. Ministarstvo vojske i mornarice u Beogradu je uplatilo 300.000 njemačkih maraka za školski brod koji je dobio ime „Jadran“. Bio je gotovo dovršen 1932, godine, ali je za Tivat isplovio 27. juna 1933. godine, gdje je svečano dočekan 16. jula iste godine. U flotnu listu je upisan 19. kolovoza 1933. godine, piše Morski.hr

Nastavlja: „Dopunio bih i neke taktičko-tehničke podatke o ovom brodu. Za njegovu odličnu stabilnost zaslužno je 125 tona balasta od željeza i olova na dnu broda. Jarboli su mu visoki 36, 38 i 39 metara, na kojima razapinje jedra od 800 četvornih metara. Kad je povoljan vjetar, dostiže brzinu od 14 čvorova, a akcijski radijus mu je 3.000 morskih milja.

Posada broda kod Nikole Tesle

U spomenutom testu se navodi da je „Jadran“ isplovljavao samo pet puta iz Jadranskog mora, a točno je da je više od deset puta sjekao valove svjetskih mora i Atlantskog oceana. Tako je od 1934. do 1939. godine sedam puta napuštao Jadransko more, a najduža ruta mu je bila preko Atlantika (23 dana) do New Yorka, gdje je zapovjedništvo broda posjetilo našeg najvećeg znanstvenika Nikolu Teslu, i natrag do Dubrovnika, prešavši tako 11.262 nautičkih milja.

U posljeratnom periodu, od 1959. godine pa nadalje, školski brod „Jadran“ je u još nekoliko navrata krstario izvan Jadranskog mora, s najdužom rutom do Crvenog mora i Port Sudana i natrag do Splita (4.100 morskih milja).

„Jadran“ je u svojoj slavnoj pomorskoj povijesti preplovio ukupno više od 350.000 nautičkih milja za potrebe Ratne mornarice, što je dragocjen doprinos razvoju vojnopomorskog obrazovanja, a time i odbrambene sposobnosti zemlje, jer su mnoštva mladih ljudi na njemu postali pomorci, a kasnije neki od njih izrasli u vrhunske zapovjednike ratne i trgovačke mornarice.

Da ne spominjem veliki novčani iznos koji je dala i Srbija za „Jadran“. Kada se sve ovo zna, nije jasno na osnovu kojih objektivnih činjenica se spore Hrvatska i Crna Gora oko vlasništva nad ovim brodom, koji nije ništa manje srpski nego crnogorski i hrvatski“, zaključuje u tekstu umirovljeni kapetan iz Beograda, Radoslav Kreclović.

12 Komentari

  1. @”Tako je od 1934. do 1939. godine sedam puta napuštao Jadransko more, a najduža ruta mu je bila preko Atlantika (23 dana) do New Yorka, gdje je zapovjedništvo broda posjetilo našeg najvećeg znanstvenika Nikolu Teslu, i natrag do Dubrovnika, prešavši tako 11.262 nautičkih milja.”

    Nikola Tesla nije NAS znanstvenik, nego AMERICKI znanstvenik, odnosno naucnik, mada je on za sebe tvrdio da je pronalazac, a sve sto je postigao, postigao je u USA

  2. Posada je duša i srce broda, komandanti dolaze i odlaze na “bolju” funkciju-dužnost.
    Mornari na odsluženju vojnog roka, generacije i generacije, podoficira i oficira koji su službovali na “Jadranu”, pitomci (danas u zrelim godinama), su ostavili ogroman trag iza sebe.Danas smo u prilici da vidimo taj isti brod onakav kakvim su nam ga ostavili.
    Lijep kao i prvog dana, vitalan starac od 84 ljeta, ispravan i u plovnom stanju, svakog dobronamjernog čovjeka dočeka i isprati.
    Koliko životnih priča bi mogao da ispriča, kada bi mogao, a nikako ne može.
    Zato možemo, mi koji smo služili i službovali na “JADRANU” da kažemo, “JADRAN JE NAŠ”, jer mi smo “JADRAN”.
    Neka ovih 3 do 5 bivših “zapovjednika” ostave “Jadran “na miru, neka uživaju u starosti, a isto to tražimo i za ovaj brod.
    Vama “Jadran” ne predstavlja ništa, mladim ljudima u vašoj zemlji još manje, vi samo želite da sebe uzdignete i da Vas neko i nešto pita.
    Imali ste priliku, “Vaše vrijeme je prošlo”.
    I dan danas, imena svih komandanta stoje na počasnom mjestu u glavnom hodniku, ne stidi se “Jadran” ni od koga a imao bi zasigurno.
    Preživio je “Jadran” i gora vremena.

  3. Gospodine Halide lijepo ste sve rekli samo ste zaboravili da kazete da su Mestri i Inzinjeri Remontnog zavoda “Sava Kovacevic ” ili Arsenal takodje zasluzni za njegovu vitalnost.
    Od 1933 pa do danasnjih dana svaki mali i veliki remont vrsen je u Arsenalu osim ovog zadnjeg koji uradjen u Bijeloj ,dje ce biti sledeci remont neznamo nema vise ni JB Bijela.
    Svaku zakovicu na Jadranu neko je morao udariti cekicem a neko drzati kontru a da ne govorim dalje o poslovima remonta i tako svaki put od 1933.

    • Posada je duša i srce broda, komandanti dolaze i odlaze na “bolju” funkciju-dužnost.
      Mornari na odsluženju vojnog roka, generacije i generacije, podoficira i oficira koji su službovali na “Jadranu”, pitomci (danas u zrelim godinama), su ostavili ogroman trag iza sebe.Danas smo u prilici da vidimo taj isti brod onakav kakvim su nam ga ostavili.
      Lijep kao i prvog dana, vitalan starac od 84 ljeta, ispravan i u plovnom stanju, svakog dobronamjernog čovjeka dočeka i isprati.
      Koliko životnih priča bi mogao da ispriča, kada bi mogao, a nikako ne može.
      Zato možemo, mi koji smo služili i službovali na “JADRANU” da kažemo, “JADRAN JE NAŠ”, jer mi smo “JADRAN”.
      Neka ovih 3 do 5 bivših “zapovjednika” ostave “Jadran “na miru, neka uživaju u starosti, a isto to tražimo i za ovaj brod.
      Vama “Jadran” ne predstavlja ništa, mladim ljudima u vašoj zemlji još manje, vi samo želite da sebe uzdignete i da Vas neko i nešto pita.
      Imali ste priliku, “Vaše vrijeme je prošlo”.
      I dan danas, imena svih komandanta stoje na počasnom mjestu u glavnom hodniku, ne stidi se “Jadran” ni od koga a imao bi zasigurno.
      Preživio je “Jadran” i gora vremena.

      Sa dubokim poštovanjem i uvažavanjem struke pozdravljam svakog čovjeka iz “Arsenala”,koji je na bilo koji način učestvovao u obnovi, popravci i remontima “Jadrana”.
      U narednim komentarima koje ću davati gdje god ko pomene ovaj brod namjeravam ilustrovati egzaktnim podacima o svim radovima, uloženim sredstvima, nebrojenim fotografijama (približno 25.000) iz života i rada na jedrenjaku “Jadran”. Materijalni dokazi su fakti, priznati od svakog suda.
      Veliki pozdrav za sve radnike MTRZ “Sa-KO” Tivat.
      Sa pijetetom se sjetimo i onih radnika koji nisu sa nama,a dali su svoj doprinos.

  4. Veliki pozdrav za sve radnike “Arsenala”.
    Uloženi trud, rad, materijalna sredstva, uslovi rada, emocije i ponos svaki put kada se “Jadran” vrati u luku najveća su statisfakcija svakog radnika koji je bilo šta radio na jedrenjaku.
    Ogroman broj svjedočenja, fotografija i dokumenata o obnovi, popravkama i remontnim radovima svjedoči da je smo stvarali istoriju koja se ogleda na rivi u sred Tivta.
    Vaš rad nije bio uzaludan.
    Opština Tivat je “Pobratim” sa jedrenjakom “Jadran”, mada mi se čini da su tu činjenicu sadašnji funkcioneri zaboravili.
    Ili se stide.
    Još nije kasno da kažemo da je “TIVAT-JADRAN” da je “ARSENAL-JADRAN” a da je “Portomontenegro” DESNO od “Jadrana” .
    Nastavak slijedi

  5. Milo mi je Momo što više niko ne piše o matičnoj luki (luci) Tivat jar nije ni bila.Boga mi da je pravde ja bi š njim (mislim na Š.B.JADRAN) preko Crnoga mora pa sve do Beograda,jer i tamo treba razvijat turizam i brodogradnju kao i kod nas ali poveo bi i jednu podmornicu pa da ugođaj bude kompletan. I tako po godine gore a po godine dolje jel u redu (samo neznam kojih po godine gore a kojih po godine dolje) ,(ali nema veze dogovorili bi se mi do pristupa u punopravno članstvo u E.U). Jer na kraju konca i Irak je napravio u rijeci (porat Um Qasr) dok i remont i bazu pa moze i naša bivša najnaprednija republika (doduše danas su tu neđe kao Bugari ali možda ne možda nego sigurno ipak malo dolje) jer Dunav je naš dobro nije Trst(bolje za njih) ali što da se radi. E nešto se mislim ako je to dobar plan zašto nebi onda ga podijelili pa i da ostale dvije Jadranske republike nebi doli koji mjesec brod na gledanje možda i nije glupo ali znam da Slovenci nebi dali cenat za remont ako im Europa to nebi refundirala. E da je znao Hrvatski tajni agent Šešelj da i rijeka može bit baza nebi Beogradon lako dao Jadran veruj mi kao što sto su dali barkacu onome polupismenom roniocu iz Bijeje Mijajloviću pa on od je napravio dvije i to po pola.Slažem se da su bivši kapetani ostarali ali gospodin Halid nije deboto stručan o ovoj tematici iako se dobro naložio.

    • Tivat jeste bio maticna luka i duze nego Split a i remontna luka sto iziskuje mnogo vise troskova nego samo privez broda.Takodje i njegova obnova poslije II sv rata uradjena je u Tivtu kad je vracen iz mrtvih.
      Vrlo dobro znaju Hrvatski kapetani da maticna luka ne odredjuje vlasnika broda nego vlasnik broda je onaj ko ga kupi a to je bila Srbija.
      Takodje ne zavisi od posade i kapetana na brodu cije je brod.
      Ima hrvatskih kapetana po stranim kompanijama pa ti brodovi nisu hrvatski zato stu su kapetani iz Hrvatske.
      Nije SB Jadran Hrvatska ni kupila ni sagradila ni unijela u Jugoslaviju, nego Srbija.
      Danas imate puno jahti i brodica po Marinama i u CG i HR pod raznim drugim zastavama pa nisu ni hrvatski ni crnogorski.Jadran je bio u Splitu pod jugoslovenskom zastavom.
      Luke na Dunavu ,pa ni Svajcarska nema more a ima pomorsku trgovacku flotu.
      Srbija nema more a imala je veliku pomrsku kompaniju Beoplov sa ogromnim Suecmax Bulkcarierima,itd itd sto znaci da vlasnik broda moze biti i sa kontinenta a ne samo sa primorja.
      Nije Crna Gora kao nezavisna drzava napala nezavisnu Hrvatsku pa im otela Jadran.
      Jadran je bio vlasnistvo Jugoslovenske Ratne Mornarice koji je bio stacioniran u to vrijeme u Splitu .
      Hrvatska je otkazala gostoprimstvo JRM udavili su vojnika ispred Lore napali JRM i ona se povulka i odnijela svoje stvari.
      (Isto kao kad muz iscera zenu iz kuce ali bi da zadrzi njen nakit koji donjela iz roda ,e pa nemoze) tu teoriju zastupaju kapetani iz Splita.
      U kasnijoj podjeli izmedju Srbije i Crne Gore saglasno obje strane Jadran je ostao u Tivtu.
      U zajednickoj drzavi Srbije i Crne Gore do 2006 odrzavanje i remont SB Jadran finansirao se iz Budzeta Srbije ne Crne Gore.
      Pored svega sto sam naveo u tekstu moje misljenje je da Jadran treba da ostane u Tivtu da se na njemu obucavaju kadeti Mornarice CG takodje I kadeti Vise Pomorske skole Kotor.
      Takodje i kadeti ex YU republika koji to zele naravno uz dogovor sa Mornaricom CG.
      Naravno i da krasi gradsku Rivu Pine u Tivtu kad nije u navigaciji nego na vezu.
      Takodje slazem se sa komentarima Gusara Halida.

    • Mr Petar je po obicaju opet udrobio sve i svasta bez reda pa je malo teze razumjeti sto je zelio reci.
      Spominje brodogradilsta u Srbiji ,ima ih 10 velikh koji proizvode rijecne brodove za zapadnu Evropu i takodje velike brodove za more ali se samo nadgradja montiraju u Konstanci Rumunija jer visoki brodovi ne mogu proci ispod mostova.
      Crna Gora nema brodogradnje a koliko je brodogradilista ostalo u Hrvatskoj ne znam.
      Turizam ,veci je prihod od turizma u Srbiji nego li u Crnoj Gori.
      Brodarstvo: Jugoslovensko rečno brodarstvo AD Beograd pripada grupi od 5 najvećih brodarstava na Dunavu.
      Crna Gora ima catare u Lepetane I dva broda CG plovidbe koja posluju sa gubitkom , nema vise ni feribota za Bar.
      Vojne pomorske baze na Dunavu: sluzio sam Recnu Ratnu Flotilu za vrijeme Jugoslavije u Novom Sadu je baza dje ima i tehnicka radionica i R-Dok za vadjenje brodava sluzio na njemu i u tehnickoj radionici.
      Mornarica CG nema Dok za dizanje svojih brodova.
      Ratna flotilla Srbija je jaca formacija od Mornarice CG .
      Pored glavne baze u Novom Sadu bila je i jedna mala u Beogradu ,Kladovu itd tako da je i Seselj znao za mornaricke baze po Dunavu.
      Sto se tice podmornica nema je ni Mornarica CG neznam imali Hrvatska iako ima veliku obalu.
      A sto se tice podmornicarske tradicije vise ima bivsih podmornicara u Beogradu nego u CG.

      • Postovani XXY, ne prestaje da me fascinira Vasa volja, upornost i detaljna analitika kojom permanentno i nepobitno demantujete mr Petra koji svoje stavove iznosi konfuzno i cini mi se preemotivno.

        Tek kada procitam Vas komentar nekako uspem da shvatim sta je Petar u stvari hteo da kaze i to ne samo u ovom slucaju, vec u mnogobrojnim prethodnim komentarima.

        U prilog Vaseg pisanja o brodogradnji u Srbiji, evo i mog skromnog doprinosa, iz te, za mene ne bas poznate delatnosti. Clanak koji sledi je iz 2008. god. ali cini mi se da dosta dobro odslikava proporcije brodogradnje izmedju Srbije i Crne Gore kao i drugih u “regionu”. Sledi link:
        https://www.b92.net/biz/fokus/analiza.php?yyyy=2008&mm=03&nav_id=287859

  6. Vrlo interesanto da Mr “golden gate” ne pita hrvatske kapetane da oni mozda ne misle da Boka pripada Hrvatskoj s obzirom da uporno traze Jadran, a gospodin iz Beograda je samo konstatovao da na osnovu kupovine Jadrana od strane Srbije , Jadran nista manje ne pripada Srbiji nego li CG ili Hrvatskoj.
    Po njegovom tekstu se ne vidi potrazivanje Jadrana od strane Srbije za razliku od udruzenja hrvatskih kapetana.Da je Srbija zeljela Jadran to bi rijesila prilikom podjele imovine Srbije I Crne Gore.
    Cudno neko razmisljanje “golden gate” , jer pripadanje mora nekoj zemlji ne znaci I pripadanje broda toj zemlji ili obratno, kome pripada brod da pripada I more.

Ostavite komentar

Please enter your comment!
Please enter your name here

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.