Iako je Vlada posebnom odlukom na popis 54 brodske linije vratila uzdužobalnu vezu od Rijeke do Dubrovnika i zbog nje u proračunu povećala sredstva za subvencije za 40 milijuna kuna, ovoga ljeta od tog rasipničkog projekta ipak neće biti ništa.
Nije bilo vremena da se cijeli posao organizira, a procjene isplativosti pokazale su da bi takva linija tražila puno dublje posezanje u proračun.
No, priči o liniji Rijeka – Split – Stari Grad – Korčula – Sobra – Dubrovnik tu nije kraj. Odluka Vlade ostaje na snazi i lobisti će ustrajati da se ipak uspostavi. I to, sukladno odluci, tijekom cijele godine, a ne samo u sezoni.
Odluka kaže da će se izvan sezone barem jednom tjedno održavati trajektna veza, minimalno za 650 putnika i 70 vozila. Usred sezone plovilo bi se barem triput tjedno, a u predsezoni i posezoni dva povratna putovanja.
Ministar Oleg Butković tvrdi da linija postaje cjelogodišnja zbog interesa javnosti i lokalne samouprave, te da će pomoći boljem povezivanju obalnih županija. Vjerojatnije je ipak da su u pitanju europska pravila o državnim potporama koja ne dopuštaju poticanje (subvencioniranje) sezonskih linija u javnom linijskom pomorskom prometu.
– Laž je da se gubi interes putnika, ljudi ne idu iz žurbe, već iz užitka plovidbe – kaže Butković.
Brojke su, međutim, neumoljive. Do ukidanja 2015. godine ta je linija bilježila najveći pad na Jadranu: od 156.000 putnika i 27.000 vozila u 2004. godini, do upola manjeg broja 2009. Početkom 2010. prešlo se na sezonski režim, nakon što je, u siječnju i veljači, na sedam putovanja registrirano ukupno tek 66 putnika i 20 vozila. A “Liburnija” je imala 62 člana posade.
Obustavom plovidbe do ljeta, samo te 2010. godine ušteđeno je 25 milijuna kuna. Promet je rapidno padao i u punoj sezoni, kad je za sufinanciranje trebalo izvojiti 15 milijuna kuna. Autocesta je učinila svoje, linija duga 23 sata nema budućnost.
A nema više ni broda… U obzir mogu doći samo “Dubrovnik” i “Marko Polo”, stariji od 40 godina. “Jadrolinija” traži feribot u Japanu, deseci milijuna kuna već su na stolu, a to je riječkom brodaru uvijek neodoljiv mamac koji se ne pušta lako.
