Tri gracije pomorstva dokazale se u muškom poslu

Tri gracije pomorstva
Tri gracije pomorstva

Žene u pomorstvu, posebno na vodećim pozicijama, tradicionalno su vrlo rijetka pojava, no kako se u tom poslu kojim još uvijek dominira muški rod, stvari sve brže mijenjaju, tako su i tri Riječanke – Marina Ćoza Sudulić, Nikolina Ugrin i Sanja Vakanjac, pokazale da se itekako mogu nositi sa svim izazovima posla, te danas zauzimaju vodeće položaje u trima pomorskim agencijama, koje zastupaju ugledne svjetske brodarske tvrtke, piše Novi list.

Marina Ćoza Sudulić direktorica je riječke ispostave Adriatikagenta, zastupnika Hapag Lloyda, Nikolina Ugrin je direktorica prodaje i predstavnik za hrvatsko tržište Maersk Croatia, dok je Sanja Vakanjac direktorica podružnice Tradewaysa, koji zastupa Evergreen. Sve tri školovanje su završile u Rijeci, nakon čega su se zaposlile u pomorstvu. Praktički isključivo muško okruženje na počecima njihovih karijera nije im, ističu sve tri, bilo zapreka za ostvarivanje profesionalnih ciljeva i napredovanje u dinamičnom, ali vrlo zahtjevnom poslu pomorskih agenata.

Ćoza Sudulić: Ostvarili zadane ciljeve

– Nikad me to što sam žena nije priječilo u tome da budem ono što jesam. Volim ovaj posao i nikad mi ništa nije bilo teško, kaže Marina Ćoza Sudulić, koja je na poziciji direktora Adriatikagenta tri godine, otkad je u Hrvatskoj otvoreno predstavništvo ove agencije sa sjedištem u Sloveniji, koje danas zapošljava osmero ljudi.

Po struci je diplomirana ekonomistica, a u pomorstvu je otkad je diplomirala. Prvo zaposlenje pronašla je u danas nažalost ugasloj Transadriji, nekad najvećoj špediterskoj kući u ovom dijelu Europe, gdje je obavljala poslove agenture za jednog izraelskog brodara. Karijeru je nastavila u MSC-u, da bi prije tri godine prešla na mjesto direktorice Adriatikagenta.

– U ove tri godine poslujemo vrlo uspješno, te smo ostvarili zadane ciljeve matične kuće, ali i brodara kojeg zastupamo, Hapag Lloyda. Izazov je bio velik, jer smo osnivali firmu, educirati zaposlenike, a već nekoliko dana kasnije sve je moralo biti spremno za uplovljavanje broda. Svake godine od osnivanja smo rasli, te ćemo ovu godinu završiti s otprilike deset tisuća TEU-a u uvozu i izvozu. Inače je ovo vrlo izazovan i zahtjevan posao, često i stresan, jer svaki dan je nešto novo, nepredvidivo, od napuštenog tereta pa nadalje, uz probleme uzrokovane lokalnim razlozima, te rješavanje zahtjeva brodara. Ali izazove volim i spremna sam ih prihvatiti, a kad se riješe zadovoljstvo je tim veće, kaže Ćoza Sudulić, koja je kroz višegodišnji rad u agencijama radila na praktički svim pozicijama, a to vrijedno iskustvo danas joj je, ističe, izuzetno značajno.

Na početku njezine karijere, ističe, žena je u »branši« bilo vrlo malo, što je iziskivalo dodatno dokazivanje.

– I danas mi žene na sastancima malo »stršimo«, među uglavnom muškim kolegama, ali ne mogu reći da sam ikada doživljavala neugodne situacije. U mom slučaju dodatno mi olakšava i činjenica da je direktorica središnjice Adriatikagenta također žena. Ponekad se, od starijih kolega, kad sam počinjala raditi, znao osjetiti neki prijekorni pogled u smislu da sam nedorasla poslu, ali evo, dokazala sam da im mogu parirati. Uvijek nastojim svoje zadaće odraditi maksimalno profesionalno i pošteno pa se ne bojim muške konkurencije. Odnos prema ženama i prema zapošljavanju žena u ovom našem poslu poprilično se promijenio i dolaskom stranih kompanija u Hrvatsku, te razvojem svijesti o jednakosti spolova. S odlaskom starijih kadrova u mirovinu, zaista se sve manje na to gleda, i to je dobro. Osobno se nadam da će sve više mladih žena odabrati pomorstvo kao zanimanje, ističe Ćoza Sudulić.

Ugrin: Jedina konstanta – promjena

Nikolina Ugrin pomorstvo je odabrala već tijekom obrazovanja, kada je upisala Tehnologiju prometa na riječkom Pomorskom fakultetu, na kojem je uspješno diplomirala, no nakon diplome nije odmah počela raditi u pomorstvu.

– Moja velika strast oduvijek su bila putovanja. Nakon fakulteta tako sam odlučila otići živjeti u London, gdje sam živjela tri godine. Vratila sam se u Rijeku, neko vrijeme radila na raznim radnim mjestima, da bi se 2005. prijavila na oglas Maerska, objavljen baš u Novom listu, te na moje veliko zadovoljstvo, dobila posao, i tu sam već gotovo jedanaest godina. U to vrijeme bilo nas je svega nekoliko u uredu, a kako volim putovati, vidjeti i doživjeti različite sredine, osim u Rijeci, za Maersk sam tijekom tog razdoblja radila i u Rotterdamu i u Varšavi, kaže Ugrin, dodajući kako je u poslu pomorske agencije jedina konstanta – promjena.

– Posao se stalno mijenja. Otkad radim u Maersku bila sam na šest radnih mjesta, a i sada prelazim na novu dužnost. Mijenja se i posao i ljudi, u jedanaest godina imala sam ukupno deset nadređenih, ali ta konstantna promjena odgovara mom karakteru, kaže Ugrin.

O tome kako joj je kao ženi bilo početi karijeru u tradicionalno muškom poslu, kaže kako tome nije nikad pridavala previše pozornosti, već se fokusirala na posao, učenje i razvijanje u profesionalnom smislu.

– Zaista nisam u početku percipirala te razlike. Danas, s ovim iskustvom, definitivno vidim da postoje određene olakšavajuće okolnosti za muškarce, ali to nikako nije razlog da bilo tko ne uspije u karijeri, neovisno o spolu. Biti žena u ovom poslu je možda malo drugačije, ali mogu reći da je bilo odlično iskustvo raditi i sa ženama i sa muškarcima, i čini mi se da su žene nekako više fokusirane na ljude i komunikaciju, a muškarci više na čisti »biznis«, što kada se spoji daje odličnu kombinaciju. No najvažnije je shvatiti da je ovo posao na kojemu se puno radi.

Pomorska industrija možda je manje dinamična od nekih novijih, poput IT-a, u odnosu na njih pomalo je i dinosaur, ali treba jako puno znanja i iskustva. Treba znati što se događa na tržištu, poznavati klijente, znati što se zbiva u njihovim branšama, jer to utječe na njihovo poslovanje, a posljedično i na naše. S godinama to postaje nešto lakše, jer rekla bih da se stvari ponavljaju u ciklusima pa se iz prethodnih iskustava do neke mjere da predvidjeti što će se dalje događati, kaže Ugrin.

Iako je posla sve više, a zbog tehnološkog napretka ljudi u branši sve manje, ipak smatra kako su upravo ljudi najznačajniji resurs.

– Nama koji radimo u Maersku, samo to ime najvećeg kontejnerskog brodara u svijetu često znatno olakšava posao i otvara mnoga vrata, no ljudi su ti koji čine razliku. Oni su najveće bogatstvo svake firme, i kod nas se puno ulaže u edukaciju i profesionalni razvoj svakoga od 15 zaposlenih, koliko nas je trenutačno u Rijeci. No, jednako tako, u ovoj se branši očekuju i rezultati. Uspjeh ili neuspjeh mjere se konkretnim brojkama i tu nema puno priče, već se samo traži rezultat na kraju godine, kada se podvuče crta, te o tome u prvom redu ovisi daljnje napredovanje i uspjeh u karijeri. Pritom treba u počecima biti skroman, otvoriti se iskustvima, a ako se ukaže prilika i otići raditi negdje u inozemstvo, jer nova znanja, ljudi i mjesta čovjeka mogu samo oplemeniti, kaže Ugrin.

– Ovdje ima mnogo pametnih, obrazovanih i iskusnih ljudi koji se zaista trude i uložili su puno u promociju prometnog pravca. Sve nas veže ljubav prema gradu i vjerujemo u potencijal Rijeke. Prepreka je puno, ali ih je s godinama ipak sve manje. Mislim da trebamo biti strpljivi, ali i da je potrebna podrška s viših, državnih razina, te da će biti napretka, kaže Ugrin.
Posao joj ne ostavlja previše slobodnog vremena, ali ipak ima hobije.

– Pjevam u Riječkom komornom zboru Val. Uživam u tome, većina članova su također ljudi koji rade, pa probe imamo samo jednom tjedno, ali mi je to veliko zadovoljstvo. Kako sam već rekla, velika su mi strast putovanja, tako da svake godine nastojim otputovati na neku novu destinaciju, a osim toga volim i planinarenje te rock koncerte koje također redovito pohodim, kaže Ugrin.

Vakanjac: Zavoljela sam ovaj posao

Hobi zauzima važno mjesto i u životu direktorice Tradewaysa, Sanje Vakanjac, no njezin je slikanje. Osim posla i hobija, s Ugrin je povezuje i to što je i ona nakon završenog školovanja otišla živjeti u London.

– Po povratku iz Londona u pomorskoj agenciji Capris trebali su nekog s dobrim znanjem engleskog jezika, pa sam tamo dobila posao. I ostala tamo punih jedanaest godina. Radila sam na svim radnim mjestima, od kurira, preko financija pa do kontejnerskog prijevoza. Radila sam baš za Maersk koji je kasnije otvorio vlastitu agenciju u Rijeci. Tu mi se otvorila prilika da steknem iskustvo u kontejnerskom prometu, tako da sam se profesionalno razvijala u tom smjeru od samih početaka. Zavoljela sam taj posao, i danas bi mi bilo neobično da radim nešto drugo. Nakon Caprisa prelazim u Tradeways, gdje sam također već jedanaest godina, prvo jedno kraće vrijeme na poslovima komercijale, a vrlo brzo na mjestu direktorice gdje sam i danas, kaže Vakanjac, dodajući kako nikad nije osjetila neku posebnu razliku u odnosu kolega prema njoj zbog toga što je žena.

– Učila sam od muškaraca, jer naprosto nisam ni imala od koga drugog. Ne mislim da sam u ičemu bila zakinuta. Počela sam vrlo mlada, stvarala temelje, iskustvo i stjecala znanja tako da sam uglavnom bila usredotočena na to. Ponekad su se stariji kolege znali malo zaštitnički ponašati, ali mislim da smo mi žene karakterno pristupačnije. Sada kada sam na poziciji direktorice mogu čak reći da muškarci više cijene žene na rukovodećim položajima nego mi žene same, ističe Vakanjac.

Marinko Glavan

 

 

Izvorwww.novilist.hr
Podijeli

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.