Split – na peškariji se nije štedilo za kvalitetnu ribu

Sa peškarije
Sa peškarije

Iako su se mnogi pribojavali da srdele neće biti na Badnjak, te male plave ribe moglo se naći u ponudi splitske peškarije već dan uoči velikog kršćanskog posta, i to po 20 kuna za kilogram. Bit će je tek dan, dva jer na Badnjak kreće novi lovostaj do 10. januara, pa “ko je jamio, jamio je”.

Ipak moramo spomenuti kako je fama oko srdele prenapuhana jer tko uopće jede srdelu na Badnjak?! Ljudi se ipak žele počastiti u ovo blagdansko vrijeme, bez obzira na cijene.

– Već u ranim jutarnjim satima otišla je sva skupa riba. Planuli su škampi po 200 kuna, a baš su bili lipi, još su gmizali. Kupovale su se velike kozice po 80, sipa po 120, lignje iz migavice po 150 kuna. Bilo je pasa po 70, ugora i mola po 60, a najviše je ostalo moleta po 10, gire, srdele i malih kozica po 20. Na Badnjak će ponuda biti slabija, ali skuplja. Čujem da će mnogi kočari dati svojim posadama odmor pa neće ni doći na ribarnicu – izvještava nas najbolji poznavatelj prilika na peškariji, urar Zlatko Ivulić.

Šetamo po ribarnici, a na svakom kantunu u kašeti – moleti po 10 kuna. Nije baš da su traženi onako sitni, bljedunjavi, ali su najjeftiniji.

– Puno van se toga prominilo na peškariji i u moru. Do prije koju godinu uopće nije bilo moleta, čak ni kozica i malih trlja ka sad. Moli su težili po par kila, a sad su sve manji. Nestalo je ugora, velikih kokota, lastavica, pauka, arbuna, raže, grdobine, šampjera, kirnje, listova… Nađu se oni i sad, al\’ slabo. Zato ima najviše trlja i kozica, i to onih manjih. A šta se dogodilo? Zatoplilo je, a riba se povukla u špilje, pa se ne da lako ulovit. Sićan se da su se nekad moli zimi lipili po prstima od leda. Stiglo je globalno zatopljenje, to sigurno – sjeća se Iva Šunjić, vlasnica obiteljskog obrta “Marijan”, koja već 28 godina radi na ribarnici.

Suprug Zlatko i ona nekad su radili u državnim tvrtkama i odjednom došli na ideju da kupe koču. Danas se ribom bavi i njihov sin Antonio, prvi čovjek ceha splitskih ribara.

– Težak je to posao, fizički i psihički. A cijene ribe su manje nego prijašnjih godina. Nekad sam trlje prodavala za 120, a evo sad jedva za 100, i to one lipe, velike. Ja ću još koju godinu, pa u penziju. Cili radni vijek se dižem u 3 ujutro. U našoj obitelji riba je jednom misečno na stolu. Evo, na Badnjak ću spremiti bakalar i hobotnicu, to je iznimka – govori nam gospođa Iva s kojom jutra na peškariji provode kolegice Iva Bubrić i Borka Đaković, svaka po dvadesetak godina staža nad kašetama. Unatoč svemu, nađu vremena i za šalu i ćakulu, a sunčano vrijeme im je idealno za rad na otvorenom.

– Toplo je ka nikad dosad zimi. A di je ona zima od prije par godina kada je pa snig u Splitu. Bija je to dan za pamćenje: imali smo zaradu od svega 2,5 kuna i to za po kila glava od grdobine. Prodali smo to i pobigle doma u toplo – smiju se one.

Merien Ilić

Foto: Tom Dubravec

www.slobodnadalmacija.hr

 

Podijeli

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.