Novi zamah „Novskom talasu“ koji je u Herceg festu pokrenut prošle godine, dao je Dejan Verigo koga znamo kao planinara, ekologa, speleologa, zaljubljenika u more, čovjeka koji se bavi keramikom, člana spasilačkih ekipa uvijek spremnih da pomognu u nevolji, predstavljajući se u petak u izložbenom prostoru Dvorane „Park“ postavkom naslovljenom „Dah“. Riječ je o skulpturama rađenim u kamenu i drvetu, što je bilo lijepo iznenađenje, s obzirom na to da Veriga poznajemo kao keramičara.
– Keramika ostaje moja prva ljubav. Čisto iz tehničkih razloga morao sam da promjenim strukturu i materijal moga djelovanja, zato što je keramika vrlo skup i komplikovan zanat prvo, a onda je tu i umjetnička strana. Jedna keramička skulptura mora se više puta peći, idu glazure u slojevima, zatim sve ostalo, Struja je skupa tako da je to finansijski izdatak koji se ne može nadoknaditi…Danas i ovdje od umjetnosti ne može niko ni da živi, a kamoli da se njome bavi samo iz svoga gušta. Prešao sam na kamen i drvo, pošto je to materijal koga , hvala Bogu ima ih dosta, i uvijek može da se nađe ako čovjek ima oko i nešto malo sppretnosti u rukama, rekao je Dejan Verigo, gostujući u Svijetu kulture Radio Herceg Novog.
Svoj talenat objašnjava nekim „ genčićem“.
– Moj otac je bio vajar a prababa slikarka, ostala je poneka sposobnost da se opazi ono što drugi ne primjete, vještina da ono što poželim i napravim, da izaberem materijal… Čim se čovjek kreće po planini i u podzemlju gdje je mnoštvo raznoraznih formi, oblika, struktura, boja i svega ostalog, normalno je da u svom tom izobilju, nađe nešto interesantno. Najbitnije je prepoznati to i onda je drugi korak, druga varijanta da sve to „oživi“ ma koliko je teško, u nekom drugačijem obliku, interesantnom i lijepom, objašnjava naš sagovornik.
I postupak obrade kamena po riječima Dejana Veriga je dug i zahtijevan.
– Za obradu mi trebaju špice, brusilice, sve i svašta, a posebni postupci su šmirglanje, poliranje, ima tu dosta posla. Obično ljudi počinju sa obradom lakših materijala, keramika je vrlo laka za obradu, asa kamenom je težak put do krajnjeg rezutata. Kamen je najteži materijal za obradu, ali meni je nekako u genima, u žilama tako da ga prvo vidim, osjetim a onda iz njega izvučem ono što je potencionalno interesantno. Sa kamenom ne smije da bude greške, On to ne dozvoljava, jer grešku poslije treba uklopiti u ono što radim ili je ako je moguće „izbrisati“ Svaki udarac dlijetom ostavlja neizbrisiv trag. Kadaradim u keramici, u drvetu, kao i u slikarstvu, čovjek može da popravi što je pogriješio, da izvuče grešku, da nešto oduzme, da doda, u kamenu se greška, ako ostane, vidi i neizbrisiva je na tom dijelu. Zbog nje se kompletan proces i koncepcija moraju mjenjati. Ponekad se i odustane… dešava se kamen na kraju pukne, prelomi se i tu je kraj. U njemu je zaista dosta čudna kohezija prirode i svega ostaloga, priča Verigo i dodaje da je sa drvetom lakše.
-Drvo je podatnije i lakša je obrada, a iz njega se može izvući više nego iz kamena. Kamen nekom svojom strukturom i koloritom diktira proces koji to mora pratiti. Kod drveta se to može malo izbjeći i korigovati na svoju korist, za dobrobit onoga što hoćemo da napravimo. Radim skulpture uglavnom od drveta masline koja je blagodatno drvo za sve. Ima i skulptura od eukaliptusa, korjena lovorike ili bukovine. Palme mi nisu interesantne, one moraju da imaju dodatnu zaštitu jer su porozne, bolje je kad je drvo čvrće…Najinteresntniji mi je korjen masline onaj koji je prošao sve faze i već počeo da trune, on ima i drugačiju srukturu i posebne boje, kaže Dejan Verigo i dodaje da nema crte razdvajanja među njegovim različitim interesovanjima.
– Sve se to nekako spaja i nadovezuje, objašnjava naš sagovornik, a na pitanje zbog čega nije višeizlagao i da li planira i izložbu fotografija, odgovara kratko:
– Ovo mi je druga samostalna izložba jer donedavno nigdje u našem gradu nisam mogao izlagati jer nisam akademski umjetnik, sad se to malo promjenilo na bolje, a gotovih stvari ima za naredne tri izložbe. Imam i dobrih fotografija sa planine, iz pozemlji, podmorja, cijelu lepezu interesantnih snimaka pa se nadam da ćete me nekom drugom prilikom i u toj oblasti vidjeti.
Pomjeranje granica kreativnosti očigledna je namjera Dejana Veriga i nju treba podržati. Za početak obilaskom izložbe „Dah“ u Dvorani „Park“ .
STEVAN KOPRIVICA NA OTVARANJU IZLOŽBE SKULPTURA DEJANA VERIGA
Drugu samostalnu izložbu Dejana Veriga otvorio je direktor Herceg festa Stevan Koprivica istakavši da je ona „tek malo uzdarje humanisti, ekologu , čovjeku podviga u vremenima koje podvige ne priznaje i, nadasve, umjetniku, kojem dugujemo mnogo , mnogo više…“
– Dejan Verigo pripada onom soju ljudi koji su odlučili da se ne mire sa datostima životnih konvencija, sa glavinjanjem od ponedeljka do vikenda, čekajući da kapne penzijica pa da se tavori kao što se cijeli životni vijek tavorilo. Dejan Verigo odlučio se, ili mu je genetikom dato, da živi i stvara punim plućima, i ne samo plućima, da, „ ne prođe malen ispod zvijezda“ kako bi rekao Pasternak. On je od svog „državnog posla“ / Stambeno komunalno preduzeće u Herceg Novom/koji je u našim vremenima , kao i svi državni poslovi, sinonim apatije i ušuškanih jaslica, napravio uzbudljivu avanturu u funkciji borbe za ekološko lice Herceg Novog, za kultivizavciju prebogate a često zapuštene kulture flore Herceg Novog. To bilje i rastinje iz prevaziđenih turističkih slogana predmet je Verigove vještine i posvećenosti , hrabrosti i spretnosti, da se popne i spusti, prisegne i dosegne, oblikuje i rasčisti, ne bi li grad pokazao onu svijetlu stranu lica, rekao je Koprivica.
On je podsjetio i da Verigo u „ državnom poslu“ koristi vještinu i sportsko umijeće predanog apliniste, penjača i istraživača visova i urvina novskog planinskog zaledja .
-Svoje umijeće stavlja u službu naplementijeg ljudskog zadatka, pomaganja ljudima u nevolji i spasavanju života…. On će, kao i svi pristojni i skromni ljudi reći da to nije njegova zasluga, da ima i drugih zaslužnih / i ima ih/ ali će i ti drugi potvrditi gotovo mitsku hrabrost i vještinu Dejanovu. Adrenalinski zavisniku, sa genetskom vertikalom epskih junaka dalekih stepa odakle porijeklo vuče njegov otac, začudni i tanani slikar Boris Verigo, Dejanu nije dovoljan alpinizam, nego je i fana tični speleolog u potrazi za čudesima prirode i istorije koje kriju poznate i tajne pećine orjenskog masiva. A kada mu se učini da je zov planine utihnuo, Dejan Verigo se spušta u plave staze zaliva, postaje kapetan od barke kojom lovi, krstari, traga, otkriva tajne zaliva, pa iako mislimo da svi sve znamo o zalivu. Dejan zna više, rekao je Koprivicai kazivanje zaključio ocjenom da život sazdan od mora i planina, avanture i poduhvata , dobija plemenitu vizuru u umjetničkoj nadgradnji Dejana Veriga.
V.V.
