Verigov “Dah” ostavio nas bez daha…

Novi zamah „Novskom talasu“  koji je u Herceg festu pokrenut prošle godine,  dao je Dejan Verigo koga znamo kao planinara, ekologa, speleologa, zaljubljenika u more, čovjeka koji se bavi keramikom, člana spasilačkih ekipa uvijek spremnih da pomognu u nevolji, predstavljajući se u petak u izložbenom prostoru Dvorane „Park“  postavkom  naslovljenom  „Dah“. Riječ je o skulpturama rađenim u kamenu i drvetu, što je bilo lijepo iznenađenje, s obzirom na to da Veriga poznajemo kao keramičara.

– Keramika ostaje moja prva ljubav. Čisto iz tehničkih razloga morao sam da promjenim strukturu i materijal moga  djelovanja, zato što je keramika vrlo skup i komplikovan zanat prvo, a onda  je tu i umjetnička strana. Jedna keramička skulptura mora se više puta peći, idu glazure u slojevima,  zatim sve ostalo, Struja je skupa tako da je to finansijski  izdatak  koji se ne može nadoknaditi…Danas i ovdje od umjetnosti ne može niko ni da živi, a kamoli da se njome bavi samo iz svoga gušta. Prešao sam na kamen i drvo, pošto je to materijal koga , hvala Bogu ima ih dosta, i uvijek može da se nađe  ako čovjek ima oko i  nešto malo sppretnosti u rukama, rekao je Dejan Verigo, gostujući u Svijetu kulture Radio Herceg Novog.

Svoj talenat objašnjava nekim „ genčićem“.

– Moj otac je bio vajar a prababa slikarka,  ostala je poneka sposobnost da se opazi ono što drugi ne primjete, vještina da ono što poželim i napravim, da izaberem materijal… Čim se čovjek kreće po planini i u podzemlju gdje je mnoštvo raznoraznih formi, oblika, struktura, boja i svega ostalog, normalno je da u svom  tom izobilju, nađe nešto interesantno. Najbitnije je prepoznati  to i onda je drugi korak,  druga varijanta da sve to „oživi“ ma  koliko je teško, u nekom drugačijem obliku,  interesantnom i lijepom, objašnjava  naš sagovornik.

Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi

I postupak obrade kamena po riječima Dejana Veriga je dug i zahtijevan.

– Za obradu mi trebaju  špice, brusilice, sve i svašta, a posebni postupci su šmirglanje, poliranje, ima tu dosta posla. Obično  ljudi počinju sa  obradom lakših materijala,  keramika je vrlo laka za obradu, asa kamenom je težak  put do krajnjeg rezutata. Kamen je najteži materijal za obradu, ali meni  je nekako u genima, u žilama tako da ga prvo vidim,  osjetim  a onda iz njega izvučem  ono što je potencionalno interesantno. Sa kamenom ne smije da bude greške, On to ne dozvoljava, jer grešku poslije treba uklopiti u ono što radim ili je ako je moguće „izbrisati“ Svaki udarac dlijetom ostavlja neizbrisiv trag. Kadaradim u keramici, u drvetu, kao i u slikarstvu, čovjek može da popravi što je pogriješio, da izvuče grešku, da nešto oduzme, da doda,  u kamenu se greška, ako ostane,  vidi i neizbrisiva je na tom dijelu. Zbog nje se kompletan proces i koncepcija moraju mjenjati. Ponekad se i odustane… dešava se  kamen na kraju pukne, prelomi se i tu je kraj. U njemu je zaista dosta  čudna kohezija prirode i svega ostaloga, priča Verigo i dodaje da je sa drvetom lakše.

-Drvo je podatnije i lakša je obrada, a iz njega se može izvući više nego iz kamena. Kamen  nekom svojom strukturom i koloritom  diktira proces koji  to  mora pratiti. Kod drveta se to može malo izbjeći i korigovati na  svoju korist, za dobrobit onoga što hoćemo da napravimo. Radim skulpture uglavnom od drveta masline koja je blagodatno drvo za sve. Ima i skulptura od eukaliptusa, korjena lovorike ili bukovine.  Palme mi nisu interesantne, one   moraju da imaju dodatnu zaštitu jer su porozne, bolje je kad je drvo čvrće…Najinteresntniji mi je korjen masline onaj koji je prošao sve faze i već počeo da trune, on ima i drugačiju srukturu i posebne boje, kaže Dejan Verigo i dodaje da nema crte razdvajanja među njegovim različitim interesovanjima.

– Sve se  to nekako spaja i nadovezuje, objašnjava naš sagovornik, a na pitanje zbog čega nije višeizlagao i da li planira i izložbu fotografija, odgovara kratko:

– Ovo mi je druga samostalna izložba jer donedavno nigdje u našem gradu  nisam mogao izlagati jer nisam akademski umjetnik, sad se  to malo promjenilo na bolje, a gotovih stvari ima za naredne tri izložbe. Imam i dobrih fotografija sa planine, iz  pozemlji, podmorja, cijelu lepezu  interesantnih snimaka pa se nadam da ćete me  nekom drugom prilikom  i u toj oblasti  vidjeti.

Pomjeranje granica kreativnosti očigledna je namjera Dejana Veriga  i nju  treba podržati.  Za početak obilaskom izložbe „Dah“ u Dvorani „Park“ .

Dah – Dejan Verigo izložba skulptura – foto Radio H.Novi

STEVAN KOPRIVICA NA OTVARANJU IZLOŽBE SKULPTURA DEJANA VERIGA

Drugu samostalnu izložbu Dejana Veriga otvorio je direktor Herceg festa Stevan Koprivica  istakavši da  je ona „tek malo uzdarje  humanisti, ekologu , čovjeku podviga  u vremenima koje podvige ne priznaje i, nadasve, umjetniku, kojem dugujemo mnogo , mnogo više…“

– Dejan Verigo pripada onom soju ljudi koji su odlučili da se ne mire sa datostima životnih konvencija, sa glavinjanjem od ponedeljka do vikenda, čekajući da kapne penzijica pa da se tavori kao što se cijeli životni vijek tavorilo. Dejan Verigo odlučio se, ili mu je genetikom dato, da živi i stvara punim plućima, i ne samo plućima, da, „ ne prođe malen ispod zvijezda“ kako bi rekao Pasternak. On je od svog  „državnog posla“ / Stambeno komunalno preduzeće  u Herceg Novom/koji je u našim vremenima , kao i svi državni poslovi, sinonim apatije i ušuškanih jaslica, napravio uzbudljivu avanturu u funkciji borbe za  ekološko lice Herceg Novog,  za kultivizavciju prebogate a često zapuštene kulture flore  Herceg Novog. To bilje i rastinje iz prevaziđenih turističkih slogana predmet je Verigove vještine i posvećenosti , hrabrosti i spretnosti, da se popne i spusti, prisegne i dosegne, oblikuje i rasčisti, ne bi li grad pokazao onu svijetlu stranu lica, rekao je Koprivica.

On je podsjetio i da  Verigo  u „ državnom poslu“   koristi vještinu i sportsko umijeće predanog apliniste, penjača i istraživača visova i urvina novskog planinskog zaledja .

-Svoje umijeće stavlja u službu naplementijeg  ljudskog zadatka, pomaganja ljudima u nevolji i spasavanju života…. On će, kao i svi pristojni i skromni ljudi reći da to nije njegova zasluga, da ima i drugih zaslužnih / i ima ih/ ali će i ti drugi potvrditi gotovo mitsku hrabrost i vještinu Dejanovu. Adrenalinski zavisniku, sa genetskom vertikalom epskih junaka dalekih stepa odakle porijeklo vuče njegov otac, začudni i tanani slikar Boris Verigo, Dejanu nije dovoljan alpinizam, nego je i fana tični speleolog u potrazi za čudesima prirode i istorije koje kriju  poznate i tajne pećine orjenskog masiva.  A kada mu se učini da je zov planine utihnuo, Dejan Verigo se spušta u plave staze zaliva, postaje kapetan od barke kojom lovi, krstari, traga, otkriva tajne zaliva, pa iako mislimo da svi sve znamo o zalivu. Dejan zna više, rekao je Koprivicai kazivanje zaključio ocjenom da  život sazdan od mora i planina, avanture i poduhvata , dobija plemenitu vizuru u umjetničkoj nadgradnji Dejana Veriga.

V.V.

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.