Prigodnom svečanošću mještani Stoliva i njihovi gosti sinoć su u Domu kulture obilježili devedest petu godišnjicu osnivanja Tamburaškog društva “Guslar”. Uz dobro raspoloženje, muziku, tamburice, pršut, vino i kolače koje su spremile vrijedne domaćice iz Stoliva, fešta se nastavila duboko u noć.
Goste na početku večeri pozdravili u ime organizatoroa predsjednik MZ “Stoliv” Boro Mustur i predsjednik NVO “Kamelija” Vinko Vujović.
O istorijatu, nastanku i aktivnostima Tamburaškoog društva govorio je član UO “Kamelija” iz Romeo Mihović.
“Godinu dana po završetku prvog svjetskog rata, daleke 1919. godine 21. novembra nekoliko zainteresiranih mještana pokrenulo inicijativu za osnivanje tamburaškog društva. Jedan od pokretača ideje, Mario Žiga sazvao je sastanak u zgradi tadašnje Općine Stoliv – sada zgradi mjesnog župnika.
Osnivačkoj skupštini tamburaškog društva koje je dobilo ime „Guslar” prisustvovali su Mario, Marino i Toni Žiga, Ivo i Niko Marinović, Marija Kaštelan, Đermo i Avgusto Franović i Jozo Čavor” – kazao je Mihović.
Prvi predsjednik Društva bio je kovač Jozo Marinović iz Stoliva. Društvo je osnovalo i Dramsku sekciju. Kako bi mogli opstati skupljani su dobrovoljni prilozi u novcu (tzv. koleta). Od sakupljenih sredstava kupljeni su instrumenti. Prvi javni nastup upriličili su već 15.decembra 1919. godine.
Poslije intenzivnog rada i dobro uvježbanog programa, Tamburaški zbor je održavao koncerte u Morinju, Perastu, Donjoj Lastvi i Lepetanima.
Godine 1920. Dramska sekcija izvela je pozorišni komad „Hasaaaginica”. Sa ovom predstavom Društvo se proslavilo u cijeloj Boki. Tokom svog rada Društvo je imalo upjeha, padova i prekida radu.
Sa prvim problemima Tamburaško društvo “Guslar” susrelo se nakon smrti María Žige 1924 godine koji je kao organizator, stručni rukovodilac zbora i kompozitor u mnogome doprinio da se društvo razvije. Komponovao je djela koje je zbor izvodio, napisao je i dvije koračnice, „Pozdrav Stolivu“ i „Lijepoj Boki“ kao i uvertiru „Ponoćna tišina“ u kojoj je unio sve motive bokeljskog folklora, a koju je komponovao neposredno pred smrt.
Društvo je imalo svoja pravila, svoju klupsku zastavu i pečat. Godine 1940 na godišnjoj skupštini Društva, izvršena je dopuna pravila, pa je Društvu dat novi naziv Hrvatsko tamburaško društvo „Zrinski“.
Kada je poče Drugi svjetski rat, Društvo je prestalo sa radom, da bi nakon rata 1949. godine bila formirana Tamburaška sekcija u sklopu Kulturno prosvetnog društva “Niko Bilafer” iz Stoliva, koja je sa dosta uspjeha nastupala sve do zemljotresa 1979. godine. Obnova Doma kulture jako dugo trajala da bi konačno bila završena 1989. godine, nakon čega je počeo rat 1991. godine na prostoru bivše države što je ostavilo duboki trag…
“Poslije više decenija uspješnog rada Društva, “Guslar”, “Zrinski”, “Niko Bilafer”, ostale su uspomene, arhiva, ponos i stare slike. Godine 2002. registrovali smo NVO “Kamelija” koja je formalno i pravno naslijedila sve obaveze prethodnih društava i predstavlja nit u kulturno prosvijetnom dijelovanju do danas…” – kazao je Romeo mihović.
