Prirodna obala, šta to bješe?

Betonski okov svake godine sve jače stišće Boku, drastično  mijenjajući izgled ovog zaliva, nekada poznatog po skladnom prožimanju  prirode i kulturnog pejzaža.

Ne mogu reći da se tu i tamo ne pojavi i  neka gradnja, odnosno revitalizacija primjerena tradiciji i ambijentu,  ali slaba je to utjeha, malo je toga, ali poenta i nije toliko kakva nam  je gradnja, nego koliko nam je preostalo slobodne prirode.

Malo, a od  jedne do druge građevinske sezone, još i manje. Tu i tamo se bunimo,  ukazujemo, prijavljujemo, ali okov stišće sve jače. Obala je svakako  najugroženija. Za svaki metar računa se koliko vrijedi u novcu, koliko  stolova i ležaljki tu može da stane.

Prirodna obala polako postaje  daleka prošlost. Zato one stare, iskonske spjađe, spjađe za dušu moramo tražiti sve dalje od Boke. Jednu od takvih, rijetkih preostalih,  nalazim podno strmenih litica Konavoskih stijena, kod Popovića.

Plaža Pasjača

Po  tradiciji, posjećujem je samo u hladnijoj polovini godine, kad je njena  izolovanost i određena mističnost, najizraženija. Kako se  približavam, huk valova se pojačava, a onda, iznenada, sa prvim  vidikovcem, otvara se beskrajno morsko plavetnilo, oštro razdijeljeno  od gotovo vertikalne litičaste obale. Stijene, primorski borovi, miris  smole zagrijane na jesenjem suncu. Ukopana stazica vijuga strmo se  spuštajući kroz samu liticu, da bi pred kraj prošla tunelom kroz  stijenu.

Tek tu otvara se cijeli prizor sa zastrašujućim hridima podno  koje se skriva najljepša konavoska, a usudio bih se reći i  južnojadranska spjađa – Pasjača.

Plaža Pasjača

Visoko u vrhovima vidim jato  pećinskih golubova, uznemirenih dolaskom čovjeka. Duž obale ređaju  se klifovi i nepristupačni rtovi i jedini je izuzetak od ove  fascinantne, ali surove prirode, ovih stotinjak metara plaže. U zadnjim  metrima uz stazu stoje izvađene ribarske barke, mreže, u stijenu  ukopane ostave. More, gledajući s visine, djeluje zastrašujuće  providno. Naglo dobijajući na dubini, već malo dalje od kopna dobija  onu izrazito tamno plavu boju.

Kupanje na ovom mjestu stvara kombinaciju  užitka, ali i pritajene jeze. Tek tu posjetilac shvati koliko smo se za  nekoliko decenija udaljili od guštanja na obali oblikovanoj prirodom.

Plašim se da će vremenom i ovdje doći „napredak“ i  „civilizacija“, ali se i potajno nadam da ćemo na vrijeme uvidjeti  da postoji sve veći broj posjetioca Jadrana koji u njemu traže upravo  ono što mu mi više ne nudimo: izvornost i izgubljenu jednostavnost  nekadašnjeg života!

Željko Starčević

Ima li šanse da im ponudimo ispunjenje toga sna,  makar i kratkotrajno, sna koji njima zasigurno daleko više vrijedi od  nakaradnih plažnih barova u stilu Majamija, vazda maćanih plastičnih  ležaljki i žurki sa animir-damama u mokrim majicama?

Nemojte mi reći,  ostavite me u mojemu snu!

/Željko Starčević/

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.