Princeza Jelena u more poslala italijanskog kralja brzine i luksuza

Crnogorska princeza i italijanska kraljica Jelena Petrović- Savoja bila je kuma jednom od najznačajnijih brodova u novijoj istoriji pomorstva

Ogromna masa od preko 100 hiljada ljudi dočekala je u Đenovi, specijalni voz kojim je iz Rima, u brodogradilište kompanije „Ansaldo“, doputovao italijanski kraljevski par. Taj 1.septembar 1931. godine bio je opštenacionalna fešta u Italiji, a kralj Vitorio Emanuele i njegova supruga, kraljica Jelena Petrović – Savojska bili su na čelu svečanosti kojima je ta država slavila rađanje svoj novog nacionalnog ponosa na moru – spektakularnog velikog putničkog broda – transatlantika „Rex“.

Brod čiji je upravo završeni impoznatni trup ležao na navozu brodogradilišta, bio je italijanski adut u međunarodnom takmičenju  što je tih godina vladalo na sjevernom Atlantiku, gdje su se sve veći, brži i luksuzniji brodovi kompanija iz nekoliko evropskih država, nadmetali za  titulu najbržeg i slavu koju donosi osvajanje tzv. „Plave vrpce“ . To laskavo priznanje je naime, dobijao putnički brod koji tokom redovne plovidbe, za najkraće vrijeme pređe Atlantski okean, odnosno relaciju između svjetionika Bišops rok u Velikoj Britaniji i broda- svjetionika Embrouz pred obalom SAD. Pitanje posjedovanja najvećeg, najluksuznijeg i što je najbitnije – najbržeg transatlantika na ovoj najvažnijoj brodskoj putničkoj liniji u svijetu, tada je postalo pitanje nacionalnog prestiža i dokazivanja tehnološke moći bogatih država. Vlade Velike Britanije, Francuske i Njemačke ulagale su značajna sredstva u podršku svojim velikim brodarskim komapnijama da izgrade što brži, veći i ljepši brod. Svoj dio kolača u trci za prestiž ali i veliku zaradu na Atlantiku, željeli su i Italijani.

Tako je decembra 1929. kompanija „Navigazione Generale Italiana“ sklopila ugovor sa koncernom „Ansaldo“ o projektovanju i izgradnji novog transatlantika, a posla se prihvatio jedan od najboljih italijanskih brodograđevnih inženjera Akile Pjacai. On je u narednih nekoliko mjeseci, vodeći se primjerom tada dva najbrža broda na svijetu, njemačkih transatlantika „Bremen“ i „Europa“, stvorio svojevrsno remek-djelo, brod koji je po savršenoj usklađenosti svojih klasičnih linija sa nekim od tada potpuno novih postulata hidrodinamičkog oblikovanja plovila poput uvođenja tzv. bulb-pramca, ostao jedan od najljepših što su do danas napravljeni. Sa ovim brodom koji će ostati zabilježen u istoriji italijanskog, ali i svjetskog pomorstva, neraskidivo je ostalo vezano ime crnogorske princeze i italijanske kraljice Jelene Petrović-Savojske, što je međutim, epizoda iz njenog života koja je gotovo nepoznata javnosti u Crnoj Gori…

Nakon godinu ipo intenzivnih radova, trup novog broda bio je dovršen i 1.avgusta 1931. Uslijedila je spektakularna ceremonija njegovog porinuća. Nakon svečanih govora, bocu šampanja o oštri pramac broda slomila je njegova „madrina“ –  kuma, kraljica Jelena, zvanično novom ponosu italijanskog pomorstva nadjenuvši sasvim odgovarajuće ime –„Rex“ što na latinskom jeziku znači kralj.

„Plovi dugo i srećno i neka Bog čuva tebe i sve one koji budu plovili na tebi!“- poručila je kraljica Jelena svom „kumčetu“ slomivši o pramac „Rexa“ prvu ikada napravljenu bocu prestižnog šampanjca „Brut riserva“, čuvene italijanske vinarije „Gancia“. Po drevnom običaju, grlić te boce sa čepom je sačuvan, i vlasnici broda kasnije su ga, spremljenog u posebno dizajniranoj, skupoj urni sa ugraviranim imenom „Rex“ i profilom broda urađenim u dijamantima, poklonili kumi – kraljici Jeleni.

Porinuće REX-a u Đenovi

Dok je 15 hiljada tona težak masivan trup „Rexa“ klizio sa navoza u more, sve sirene brodova u Đenovi pozdravile su ovaj čin, kao i počasna paljba topova jedne eskadre razarača italijanske Ratne mornarice, te grmljavina eksadrile aviona Ratnog vazduhoplovstva koji su nadlijetali brodogradilište.

Nakon porinuća, „Rex“ se u Đenovi završava i oprema narednih 13 mjeseci – konačno 4.septembra 1932, iz brodogradilišta izlazi impozantno plovilo – 268 metara dug  i 29,5 metara širok ultraluksuzni transatlantik sa gazom od 10 metara, a koji na 12 paluba može primiti ukupno 2.022 putnika u četri klase. Sa svojih 51.068 tona deplasmana „Rex“ je najveći putnički brod koji je sagrađen u Italiji i taj epitet zadržaće sve do 1991. godine kada mu je titulu najvećeg preoteo kruzer „Costa Classica“.

Kraljica Jelena

Brod koji je krstila nekadašnja crnogorska princeza je do tada neviđeno čudo luksuza – prava ploveća srednjevjekovna italijanska palata sa brojnim umjetninama i raskošnom dekoracijom u klasičnom stilu, od plemenitog drveta, mermera, zlatne presvlake i ostalih skupih materijala koja uljepšava njegove potpuno klimatizovane salone, restorane, kafee,  kabine i druge prostorije. „Rex“ pored ostaloga, nosi i najveći ikada ručno napravljeni persijski tepih površine čak 170 kvadrata, ima i dva otvorena bazena, niz prodavnica, bioskopsku odnosno pozorišnu dvoranu, banku, sportsku salu, wellness centar sa sve ultravioletnim lampama za sunčanje, čak i malu crkvu. Najluksuznije kabine imaju čak i privatne otvorene terase. U tom smislu, „Rex“ je svojevrsni rodonačelnik i preteča onoga što su danas luksuzni putnički brodovi za turistička krstarenja – kruzeri. Zbog izuzetnog luksuza i specifičnog stila, brod je odmah popularno prozvan „Ploveća Rivijera“ jer javnost podsjeća na plaže i dvorce duž italijanske obale Tirenskog mora. Da bi dodatno dočarali ovaj efekat, dizajneri su čak po dnu „Rexovih“ bazena posuli bijeli pijesak sa toskanskih i ligurijskih plaža…

REX na Atlantiku

Brod ima 870 članova posade, a u njegovoj utrobi krije se ono što je „Rex“ tih godina učinilo najbržim transatlantikom na svijetu – masivan strojarski kompleks od četiri parne turbine. Da bi zavarali konkurenciju, Italijani su tokom gradnje „Rexa“ javno saopštavali da je njegov pogon ukupne snage 120.000 konja, ali se nakon probnih vožnji i finih podešavanja, ispostavilo da brod raspolaže sa čak 136.000 konjskih snaga što mu je omogućavalo maksimalnu brzinu od preko 29 čvorova, a krstareću od 26 čvorova.

Po završetku probnih vožnji, „Rex“ 27.septembra 1932. sa 1.872 putnika kreće na prvo komercijalno putovanje. Ono je međutim, omeo kvar na mašinama, pa se brod zbog popravki morao neplanirano zadržati u Gibraltaru i tek nakon dva dana, krenuti preko Atlantuka do Njujorka. Tamo je čak 45 hiljada znatiželjnih  ljudi došlo da vidi novo italijansko čudo brodogradnje, ali je „samo“ 15 hiljada njih uz kupljenu kartu, uspjelo da se ukrca i obiđe „Rex“.

Istoriju je ovaj brod ispisao već naredne, 1933 godine. Prvo je u martu postao prvi brod na svijetu sa koga je na sred Atlantika, istovremeno uspostavljena radiofonska veza sa SAD i sa Evropom. Prvi interkontinetalni radijski prenos obilježila je sopransitica Roza Ponsele koja je sa „Rexa“ pjevala čuvenu Šubertovu kompoziciju „Ave Maria“.

Uslijedilo je njegovo čuveno rekordno brzo putovanje preko Atlantuka – 10.avgusta „Rex“ pod zapovjedništvom kapetana Franćeska Tarabotoa, isplovio je iz Đenove na put do Njujorka. Sve je savršeno funkcionisalo i Taraboto je, čim su izašli iz Gibraltarskog moreuza, naredio „full ahead flank“, odnosno da se strojevi opterete do maksimuma. Četiri velika četvorokraka propelera promjera po 5 metara, pokretana ogromnom snagom od 136 hiljada konja, masivni brod pogurali su nevjerovatnom silinom i kazaljka brzinomjera podigla se preko magične cifre od 29 čvorova. Punom paroom „Rex“ je vozio naredna 4 dana 13 sati i 58 minuta koliko mu je trebalo da preplovi Atlantik, prosječnom brzinom od 28,92 čvora, čime je preoteo „Plavu vrpcu“ i naziv najbržeg broda na Atlantiku od dotadašnjeg njenog nosioca – njemačkog broda „Bremen“. U Njujork brod je uplovio trijumfalno dočekan od niza manjih plovila i remorkera koji su uključili svoje vodene topove, a sa „Rexovog“ krmenog jarbola vijorio se 29 stopa dugi plamenac – simboličan prikaz 29 čvorova prosječne njegove brzine preko okeana. „Rexov“ rekord opstao je skoro dvije godine, do 3.juna 1935, kada je 10 sati brže od njega, Atlantik prešao impresivni novi francuski transatlantik „Normandie“ od 80.000 tona. U međuvremenu, „Rex“ je prvi na svijetu, dobio i 1935.godine uvedeni Hejlsov trofej koji je za najbrži prelaz Atlantika, ustanovio britasnki brodovlaanik i političar Harold Hejls.

Rex

Do danas, „Rex“ je ostao jedini italijanski brod koji se okitio „Plavom vrpcom“ među ukupno 35 velikih parnih transatlantika iz Velike Britanije, Njemačke, Francuske i SAD što su to prestižno priznanje osvajali. Ovaj spektakularno lijep i luksuzan brod na redovnoj liniji za Njujork plovio je sve do pred ulazak Italije u Drugi svjetski rat maja 1940. Nakon toga, povučen je u Đenovu, a kraće vrijeme tokom rata upotrebljavan je kao bolnički brod za transport italijanskih ranjenika iz Sjeverne Afrike do domovine. Pred kapitulaciju Italije 1943., brod je iz Đenove prebačen u kako se smatralo, za njega mnogo sigurniju luku Trst na Jadranu. Tu ga preuzimaju Njemci koji su ga u septembru 1944, u teglju remorkera, pokušali izmjestiti na sigurno jer su saveznički avioni u međuvremenu počeli stalno da bombarduju tršćansku luku. Brod se međutim, nasukao u plićaku jugoistočno od slovenačke luke Koper. Jugoslovenski partizani vidjevši tako veliki brod koji je pripadao neprijatelju, pozvali su svoje saveznike Britance i nasukani „Rex“ 8.septembra 1944. napada eskadrila od šest britanskih aviona tipa „bristol bofajter“. U ogromni  nepokretni brod oni su „sasuli“ čak 123 nevođene rakete pa je na „Rexu“ izbio veliki požar. Vatra je razarala nekadašnji italijanski pomorski ponos puna četiri dana, nakon čega se „kumče“ crnogorske princeze Jelene, nagnulo na lijevi bok i prevrnulo. Jedan od najljepših brodova svih vremena tužno je skončao u plićaku pred istarskom obalom, a narednih desetak godina „Rex“ je postao „najveći slovenački rudnik željeza“ jer ga je Pomorski sud u Splitu 5.juna 1946, formalno proglasio za ratni plijen Jugoslavije i odredio da se njegova olupina preda splitskom „Brodospasu“. Radovi na postepenom komadanju „Rexa“ počeli su 1947. i trajali do 1958. kada su iz mora između Kopra i Izole podignuti posljednji komadi od preko 11 hiljada tona sakupljenog metala. Jedan od najpoznatijih brodova u istoriji svjetskog pomorstva, nekadašnje „kumče“ bivše crnogorske princeze i druge po redu italijanske kraljice Jelene Petrović-Savojske, nestalo je u pećima željezara socijalističke Jugoslavije.

Za Italijane inače, fascinatna priča o „Rexu“ neizostavan je dio novijeg nacionalnog nasljeđa jer se taj brod neizbrisivo uvrstio kako u istoriju, tako i u kulturu te zemlje. Svojevrstan omaž „Rexu“ u jednom od najpoznatijih svoijih filmova, legendardnom „Amarcord-u“, dao je čuveni Federiko Felini, a italijanska pivara „Peroni“, u čast tog broda i njegovih dostignuća, već decenijama proizvodi posebno pivo pod brendom „Nastro Azzuro“ (Plava vrpca).

1 komentar

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.