„Ono što su Beč i Lepant bili na globalnom planu u Europi, to je Perast bio za cijelu Boku 15. maja te 1654. godine. Obrana Perasta od Turaka je čudnovata obrana, kao što je bila čudnovata obrana i Lepanta, i kao što je bila čudnovata obrana Beča. Čudo pod Lepantom, čudo u Beču, čudo i u Perastu „ – kazao je don Anton Belan, generalni vikar Kotorske biskupije.
Netrpeljivost između risanskih Turaka i Peraštana bila je velika. Razlog tome je moć Peraštana na moru i kopnu, njihova vještina na maču i u trgovini. Nesigurnost za risanski posjed kraj slobodnoga Perasta, bio je povod Turcima da napadnu Perast. Kako su Turci bili uvjereni u laku pobjedu, nisu ni pokrenuli svoju mornaricu koja je stajala u Herceg Novom, nego su napali samo sa strane, iz zaleđa s brda- hiljadu Turaka i samo pedesetak Peraštana.
Bilo je to u četvrtak, 15. maja 1654. godine na sam Spasovdan. Još je bila noć kada su u tri sata ispred petka, turskog sveca, Turci zaurlali, udarali u tambure- što je značilo početak napada.
Peraštani, dan uoči, bili su obaviješteni o napadu te nisu bili baš iznenađeni. Pošli su na otok i donijeli Gospu. Ne da bi spasili Gospu, nego da bi Gospa spasila njih. Nose je u tvrđavu Sveti Križ i njoj povjeravaju da ona bude „glavni zapovjednik” u odbrani grada.
Iako su branioci poduzeli organiziranu obranu iz čardaka i utvrde, uvaže li se velike pripreme Turaka, njihova tradicionalna mržnja prema Perastu koja im je samo davala podstreka za borbu, mnoštvo navalnika i nada u bogat plijen, neznatan broj branilaca, nije čudo da su Peraštani odmah pripisali svoj veliki uspjeh zaštitnici Bl. Djevici. Zato se opština iz zahvalnosti zavjetovala da će se svake godine proslaviti spomen na pobjedu na 15. maja . U procesiji će se nositi Gospina slika kroz grad, praćena od Peraštana i drugih pripadnika peraškoga područja pod oružjem. I sami su dječaci nosili oružje, prema svojoj dobi, i palili određene pozdrave. Da se to odlučilo odmah nakon pobjede 1654. godine dokazuje i odluka maloga zbora iz 1726. o danu prijenosa Gospine slike i odluka zbora iz 1754. o proslavi prve stogodišnjice boja, od g. 1654., odredila zavjetni dan na 15. maja sa slikom Gospinom.
Peraštani su pobijedili Turke, i ne samo to, nego su ubili njihovog zapovijedajućeg Rizvan Agu, zarobili njegovu pušku, tri zastave, njegov šator…
U sjećanje na tu pobjedu ostao je običaj „gađanja kokota”, koji simbolizira neprijatelja. Najbolji strijelac, onaj koji pogodi kokota, dobija šugaman – peškir na kojemu je obilježena godina bitke i datum gađanja.
Po starom običaju pobjednik mora da časti građane barilom vina (60 lit).
