Naš sagovornik ima zavidnu etno-zbirku, kolekcionar je, sakuplja stare stvari. U porodičnoj kući na Seljanovu, planira naredne godine da otvori muzej. Drugi hobi mu je sakupljanje malih, originalnih flašica pića, u narodu poznatijih kao „unučići“. Ovaj zanimljiv čovjek je Roko Perušina iz Tivta.
„Još davne 1969. godine kada se u Tivtu otvaralo stovarište pića „Prokupac“, na kojem sam se i ja našao, na poklon sam dobio tri flašice koje su me oduševile i od tada ih aktivno sakupljam. Nije bilo putovanja sa kojeg nisam donio po koju flašicu. Dok su moji drugari donosili farmerice iz Italije, ja sam tamo išao isključivo zbog „unučića“. Kese su bile pune!
U bivšoj državi bio sam reprezentativac u ribanju, dosta smo putovali, i sa takmičenja sam uvijek donosio različite flašice, napunjene i originalno zatvorene“, sa oduševljenjem i sa puno žara u očima, priča Roko Perušina.
U njegovoj zbirci ima između 1500 i 1600 komada flašica. Među raritetima i unikatima ističe onu unutar koje je urađena šibenska Katedrala sv. Jakova, flašica u flašici, dok je druga iz Vijetnama i na poklon mu je donio prijatelj Zoran Radović. U njoj se nalazi preparirana zmija kobra, a tečnost se pije kao lijek za išijas.
„Pošto prijatelji i poznanici znaju za moje dugogodišnje interesovanje i strast, često mi flašice donose na poklon. Među njima je i moj prijatelj Zoran Janković, danas konzul Crne Gore u SAD-u. Gdje god da je putovao po svijetu, donio bi mi na poklon „unučiće“.
Kada je bilo bombardovanje 1999.godine, bio je probijen zvučni zid i tada mi je slomljeno šezdesetak flašica. Najžalije mi je bilo one u obliku popularnog malog auta „Fićo“, u kojoj je bila šljivovica. Dugo nakon toga nisam mogao doći do te flašice, ali baš jutros sam je dobio“, raspoložen i sa radošću, kaže Roko.
Od kuće, imanja i konobe „Roko“ u Tomičićima, zaseoku iznad Tivta, naš domaćin namjerava jednoga dana napraviti etno-selo, u kojem bi pokazao kako se nekada ovdje živjelo. Konoba je dobila ime po đedu, a njegova slika, kapa i lovačka puška vise na centralnom mjestu, kao vjerni svjedoci njegovog postojanja.
„Moj drugi hobi je etno kolekcionarstvo, sakupljanje starih stvari, eksponata, još od moje desete godine. Uvijek sam donosio kući stare stvari, kupovao ih, mijenjao sa drugim ljudima.
Za mene jako zanimljiv eksponat, koji se nalazi u mojoj zbirci, potiče sa broda „Franc Jozef“ koji je potopljen u Boki Kotorskoj. Ekipa ronilaca iz Italije i „Brodospasa“ iz Splita, vadila je topove sa broda za muzej na Cetinju i tada je iz strojarnice broda izvadila i kocke briketa uglja. Kocka koja se ložila na brodu je bila teška tri kilograma i na njoj piše patent „Cardif“.
Na Mamuli sam našao odbačeni glavni klav sa vrata logora Mamula koji su vandali izvadili i bacili. Ako se, kako su kazali, napravi neka memorijalna soba na Mamuli, spreman sam ga dati, vratiti gdje je bio. Ali, svi su izgledi da će tamo biti hotel, pa neka onda bude u mom muzeju, kaže Roko.
Eksponate sakupljam preko pedest godina. To me potpuno fascinira. Istražujem čemu su služili, od kojeg su materijala, iz kojeg su vremena…
Pošto privatno radim kao stolar, često obilazim razne kuće, pa naiđem na interesantne stvari, koje uglavnom otkupim ili dobijem na poklon. Jedan dio tih eksponata se nalazi u staroj konobi u Tomičićima, a drugi dio je u kući na Seljanovu, gdje je u pripremi Porodični muzej“.
Ovim putem, naš zanimljivi sagovornik, poziva sve ljude koje bi njegova muzejska zbirka mogala interesovati, da dođu da je pogledaju. Smatra da nema svrhe držati sve to što je prikupio u prethodnih pedesetak godina, zatvoreno i daleko od očiju javnosti. O plaćanju posjeta budućem muzeju, nije razmišljao!
Muzej će biti otvoren do kraja proljeća naredne godine. Pola eksponata je već izloženo i postavljeno. Dosta njih treba još konzervirati i pripremiti. Među njima su i slike svetaca, a jedna od njih je iz hiljadu šeststo i neke godine i treba je restaurirati i zaštiti. Osim slika, u Rokovoj kolekciji ima dosta oružja, kubura, pušaka, sablji, mlinaca za kafu, pegli na žar, starog posuđa. Tu se mogu naći i stari radio, alat, pošade, ženska crnogorska nošnja, bokeška nošnja, mape, knjige… Sve ovo čini impozantnu muzejsku kolekciju etno-materijala sakupljenog na jednom mjestu, koja u sebi nosi umjetničku, istorijsku i kulturnu vrijednost bogatog nasljeđa Boke Kotorske.
