18.1 C
Kotor

Slušaj online radio

Muzičar koji je ostavio važan trag u Boki – Dionizije de Sarno San Đorđo (1856 – 1937)

Dionizije De Sarno San Dorđo (1856. – 1937.)
Dionizije De Sarno San Dorđo (1856 – 1937)

U nizu muzičara koji su na razne načine djelovali i ostavljali važnijeg traga u Kotoru XIX v., Dionizije de Sarno San Đorđo (Dionisie de Sarno San Giorgio) je, svakako, jedna od najozbiljnijih ličnosti.

On je, tokom svog kotorskog rada krajem XIX vijeka kao dirigent i pedagog veoma kvalitetno obnovio stari duvački orkestar iz 1842. god., koji je kritične 1848. god. ušao u dugo trajnu krizu. Odgojio je veći broj muzičara, od kojih su kasnije, oni talentiraniji, svoja znanja prenosili dalje (…)

Gradska muzika Kotor 16. 10 1898.
Gradska muzika Kotor 16. 10 1898.

Pored toga, De Sarno je Kotoru bio dragocjen, jer je preko njega muzički arhiv gradskog duvačkog orkestra naglo obogaćen brojnim novim djelima i dobrim instrumentacijama. Riječ je, naročito, o onim rukopisnim djelima za duvače (…), koji su, najčešće, posebno bili pisani za nivo tada mladog kotorskog orkestra i rado izvađani u novoj kompozitorovoj sredini. Sve je to uticalo da ta djela budu dobro primljena, rado izvađana i omiljena i da tako privlače muzici i najšire slojeve građana. Autorove su preokupacije očigledno išle za tim da, pored popularnih motiva italijanskih opera, slobodno koristi i lokalne napjeve i folklorne motive, najprije iz Boke, pa zatim i iz drugih krajeva Crne Gore i Srbije, dakle ambijenata gdje se nalazio. Dovoljno je da napomenemo neke teme, kao: Fantazija na temu Kola svetoga Tripuna, Rapsodija na slavenske melodije, Peraške pjesme, opere Balkanska carica, Gorde i Dana, Crnogorska himna, Brankovo kolo, Solunsko kolo, brojne prigodne kompozicije posvećene istaknutijim savremenicima i sl.

Iznoseći tu De Sarnovu želju, treba reći da su, ipak, prirodno kod De Sarna ostali dominantni melodika njegovog rodnog tla i uzori krupnih operskih ostvarenja italijanskog XIX vijeka. Ali, pored te dirigentske i pedagoške aktivnosti u Kotoru, de Sarno je imao i širih stvaralačkih i muzičkih ambicija. On se bavio i okušao na kompozicijama većeg formata, kao što su opere sa domaćim sadržajima (»Balkanska Carica«, »Gorde«, »Dana«), na istoriji muzike (»Istoriska potraživanja o pevanju i muzici kod Srba«, »Rječnik — istorija muzike«, rukopis na italijanskom i srpskohrvatskom jeziku, Rječnik muzičara, na italijanskom) i na pedagoškim i popularnim djelima (»Osnovi muzike«, »Melcelov me tronom« i »Metoda za violinu«).

/Miloš Milošević/

Dionizije De Sarno San Đorđo (1856 – 1937)

Dionizije se rodio u Napulju 1856. god u plemićkoj porodici. Muzičke studije završava u Napulju i Firenci. Prvo namještenje dobija u Trstu. Kao dirigent u novosagrađenom hotelu u Njujorku, ne odlazi jer je hotel izgorio.

De Sarno upoznaje uticajnog dr Rada Kvekića iz Kotora koji ga angažuje za dirigenta duvačkog orkestra kotorske opštine.

Tokom svog 7-godišnjeg kotorskog rada kao dirigent i pedagog, pjesnik, kompozitor opera i popularnih dijela, kvalitetno obnavlja stari duvački orkestar.

Obrazujući buduće muzičare kroz »besplatnu muzičku školu“ sam kaže: » rezultat je što sam dobio okolo 112 učenika, među kojima ima ih priličan broj odličnih«. Orkestar je izvodio koncerte često: u bašti kafane »Dojmi« i na brojnim državnim praznicima, blagdanima i izletima.

Bio je veoma omiljen kako zbog rada tako i vedre prirode. Koncerti u njegovu čast priređivani su više puta, pa je recimo na pedesetogodišnjicu njegova muzičkog rada, kotorski duvački orkestar izveo marš »Pedesetogodišnjica«, koji je on sam za tu priliku komponovao.

Perast
Perast

I ljubavni život ga neraskidivo veže za Boku.U Perastu je plemićkoj porodici Krilović štimao klavir, na kome je baš Ida, njegova buduća žena svirala. Nakon što je Idin otac dokazao plemićko porijeklo mladoženje, brak je sklopljen 1886. u kojem su imali 6-oro djece. Na50-ogodišnjicu braka de Sarnov učenik, tadašnji dirigent Erminio Bagatela, izveo je u Perastu koncert pred kućom bivšeg dirigenta.

Dok je živio i radio u Beogradu, De Sarno dobija visoka priznanja i odlikovanja.

U Perastu na kraju umire1937. godine, kada kotorski duvački orkestar učestvuje na sahrani svog starog učitelja.

De Sarno koristi popularne motive italijanskih opera XIX v. i melodiku njegovog rodnog zavičaja, uz korištenje lokalnih napjeva i folklornih motiva  iz Boke, Crne Gore i Srbije.

Najbitnije je spomenuti tri De Sarnova djela.

  • »Balkansku caricu«, objavljenu u Trstu. Na osnovu teksta crnogorskog knjaza Nikole Petrovića, De Sarno je komponovao muziku. Sačuvan je njen klavirski izvod u biblioteci „Đurđe Crnojević“ na Cetinju, a prije nekoliko godina izvedena je gotovo cijela u CNP-u.
  • Napisao je himnu »Srpskog pjevačkog društva Jedinstvo«
  • Zbirku peraških pjesama„Uspomene iz Perasta“ de Sarno je prikupljao da napravi poklon peraškoj opštini, zbog čega je bio upisan u »zlatnu knjigu« te opštine koja nije sačuvana. Djelo je kasnije izdano u Beogradu uz nagradu Akademije nauka. Iako je Akademija smatrala da „njihova izrada nema dovoljno umetničke vrednosti«, De Sarnoje prepoznao vrijednost očuvanjanarodnih pjesama.

O duvačkom orkestru, članovima, de Sarnu  podaci i dokumentacija čuvaju se u Istorijskom arhivu u Kotoru.

/Tina Braić Ugrinić/

* izvod  iz festivalskog časopisa Lirica  br 4. – autor Zlata Marijanović, posvećen Dioniziju de Sarnu San Đorđu,koji je izašao povodom XV Međunarodnog festivala klapa Perast 2016.

Izvor:Boka News
Baner Luštica bay 330x250

Najčitanije