Kad procvjeta glicinija

Glicinija - foto Milica Brberović
Glicinija – foto Milica Berberović – hercegnovi.cool

Šarmu glicinije je teško, skoro nemoguće,  odoljeti. Prije svega, privlačne su  njene velike grozdaste cvasti pune sitnih plavičasto ljubičastih cvjetova,  koje se  javljaju  prije listanja. Zatim tu je njen opojni miris, koji  se često osjeti mnogo prije nego što  se ugleda sama biljka.

Njenom šarmu nije  odolio ni Marko Polo koji je sjeme donio u Evropu u 13 vijeku. Međutim, biljke dobijene iz sjemena ne proizvode obilje cvjetova i  često im treba dugo vremena da procvjetaju, te se  glicinija nije brzo proširila po našem kontinentu.

Glicinija ili latinski Wisteria sinensis je vrsta koju najčešće gajimo u našim đardinima. Pripada jednom  manjem rodu  iz porodice leguminoza koji  obuhvata nekih desetak vrsta drvenastih penjačica čije se grane savijaju oko potpornih stubova i mogu dostići  i do 20 m visine.  Njihov  prirodni areal  je Kina, Koreja, Japan,  istočni predjeli SAD-a.

Glicinija - foto Milica Berberović
Glicinija – foto Milica Berberović

Listovi su naizmjenični (15-35 cm), sa listićima u obliku pera i ima ih 9-19. Cvjetovi su smješteni u grozdaste cvasti (10-80 cm) uglavnom plavoljubičaste, boje lavande, purpurne, roza, boje sljeza ili čisto bijele. Cvjeta u proljeće kada se prvo pojave cvjetovi pa tek nakon toga listovi. Može se desiti da cvjeta bar  još  jednom u toku godine, ali ne tako bujno kao u proljeće. Cvjetovi nekih vrsta su izuzetno prijatnog mirisa, a dolaze do izražaja ako je biljka posađena na pergole. Kineske i japanske vrste cvjetaju tek nakon nekoliko godina (5-7), dok američke vrste koje su manje robusnog rasta, cvjetaju već u drugoj godini. Glicinija cvijetne pupoljke razvija u blizini baze rasta prethodne godine, tako da orezivanjem u rano proljeće cvijet dolazi do izražaja Cvjetovi ostavljaju sjeme koje je smješteno u mahune. Razmnožava se sjemenom i reznicama, ali pošto  biljkama koje su proizvedene iz sjemena  nekad i treba i više decenija da procvjetaju , uglavnom se  razmnožavaju reznicama.

Glicinija - foto Milica Berberović
Glicinija nove sorte – foto Milica Berberović

Glicinija je  veoma otporna, bujna i brzo rastuća vrsta. Može da raste na jako siromašnim, blago alkalnim zemljištima, ali ,naravno, kao i svaka vrsta, više voli dobro drenirano  zemljište bogato humusom. Uspijeva na suncu i polusjeni   i može živjeti dugo i preko 100 godina, pa i više  (uAshikaga Flower Park  in Tochi  u Japanu je poznato stablo glicinije   čija starost  je oko 150 godina, dok su u Kini poznata stabla  starosti i do 250 godina).

Smatra se invazivnom vrstom penjačice, pogotovo ako se dozvoli da raste i penje se uz neku postojeću biljku jer ima sposobnost  da preuzme i uguši domaćina. Potpora treba da bude vrlo čvrsta i snažna, jer  vremenom glicinija jača svoje grane koje mogu polomiti  drvene stubove, izvitoperiti metalnu armaturu pa i ugušiti odraslo drveće. U  SAD-u  su je stavili na listu invazivnih vrsta.  Obzirom na ovako  brzi rast, da bi se održala  u željenim  dimenzijama, potrebno je redovno orezivanje,  bar dva puta godišnje.

Glicinija - foto Milica Berberović
Glicinija – foto Milica Berberović

Nije samo bujan rast  osobina koja je stavila na listu invazivnih vrsta. Glicinija ima sposobnost  da se širi  korjenovim izdancima te je jako teško  kontrolisati  njeno širenje. Izdanci se mogu pojaviti jako daleko od matične biljke  i  uhvatiti se za bilo koji oslonac koji  joj se nađe na putu, stablo, žbun, stub, kuću ….

Još jedna vrlo važna činjenica. Glicinija je otrovna biljka, jedna od otrovnijih koje se gaji po parkovima i đardinima.  Stoga treba dobro razmisliti o sadnji ove prekrasne biljke.

Glicinija se može sresti skoro svuda u Herceg Novom.  Najčešće se gaji ona plavoljubičastog cvijeta, ali  se mogu vidjeti i nove sorte. Danas se u rasadnicima mogu naći različite sorte glicinije iz uvoza koji se razlikuju uglavnom  po veličini i boji cvijeta. Tako se    danas mogu vidjeti roze, bijele, plavičaste ,  većih  cvasti,  i sl.

Ne zna se ko je donio prvu gliciniju u Herceg Novi, ali se smatra da je najstarija ona u parku nekadašnjeg hotela “Boka” . Nema podataka  kad je zasađena, na fotografijama iz 1928 godine se  vidi  odrina  te ni glicinija, dok na fotografijama iz sedamdesetih godina prošlog vijeka se već vidi velika glicinija i  metalna konstrukcija koja je napravljena oko debla. Danas je  ta metalna konstrukcija urasla u deblo glicinije ili ga je ona potpuno slomila.  Neki primjerci su propali ali i  oni primjerci koji su opstali prosto mame svojim bujnim cvjetanjem a posebno mirisom koji se širi glavnom ulicom.

Autor teksta i fotografija: Milica Berberović, dipl ing pejzažne arhitekture

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.