Đir po kotorskim crkvama za Kotorane

Panorama Kotora sanimljena sa Vrmca
Photo: Boka News

Predlažem vam jedan mali đir po kotorskim crkvama, ali ne da điramo kao turisti neznalice već kao Kotorani koji već znaju osnovne stvari o Kotoru I crkvama pa da malo upotpunimo ono što već znamo. Samo kao potsjetnik, Kotor je sa svojom neposrednom okolinom, od XII stoljeća do danas imao 50 crkava i samostana, od kojih je danas u gradu sačuvano njih 13.Kad ulazite u crkve, ne zaboravite reći da ste Kotorani, u protivnom će vam naplatiti jedan ili dva eura.

Krenimo od sv. Marije Koleđate, možda niste znali da se ispod crkve nalaze temelji provobitne kotorske trobrodne katedrale iz VI stoljeća posvećene sv. Juraju koji je bio patron Kotora prije dolaska moći sv. Tripuna.Kako uđete u crkvu odmah pogledajte gore i obratite pažnju na lijepi svod i lukove oivičene crvenim kamenom, a zatim spustite pogled desno i iza sebe, vidjećete freske nastale početkom XIV stoljeća, vjerovatno rad grčkih majstora, a predstavljaju najmonumentalnije fresko-slikarstvo na području Boke Kotorske.

Pođite zatim napred do skalina, sagnite se ispod konopa i uđite u prostoriju sa lijeve strane i tamo će vam se odjednom ukazati, pred vašim vlastitim očima, VI stoljeće u Kotoru, krstionica nekadašnje katedralne crkve Sv. Juraja, izrađene od 4 kamena bloka sa bazenčićem u sredini, iznad kojih je bila kruna bunara za polivanje onih koji su se pokrštavali. Divan osjećaj, možda neko od nas potiče od pretka koji se baš ovdje krstio, prije 1500 godina.

Kotor – foto Boka News

Kada izađete, obratite pažnju na karakterističan stil gradnje zidova u romaničkom Kotoru, od redova sivog i ružičastog kamena,kao i na monumentalna ulazna vrata u bronzi sa reljefom, životopisom bl. Ozane, rad kotorskog slikara I skulptora Vaska Lipovca.Treba napomenuti da se u crkvi čuvaju zemni ostaci bl. Ozane Kotorske, zato se ckva u narodu zove i bl. Ozana.Nadamo se da će je proglasiti sveticom.

Dolazimo do pjace od sv. Luke, prelijepa pjaca jedna od najsugestivnijih u Kotoru. Tu je, sa lijeve strane biser, crkva sv. Luke, iz 1195 godne zidana u romaničkom stilu, katolička crkva koja je u XVII stoljeću predata na upoterbu pravoslavcima i sve do dolaska Francuza imala je dva oltara, katolički i pravoslavni. Pogledjte unutra prelijepi ikonostas djelo daskala Dimitrija. Uz crkvu ide i anegdota vezana za popa Milenka koji je savjetovao da u crkvu ne unose ženu koja se onesvijetila na pjaci jer je unutra pakao, naravno misleći na vrućinu.

Sa desne strane je crkva sv. Nikole, sagrađena 1909 godine, na mjestu srušene dominikanske crkve sv. Nikole iz 1540 godine.

Kotor noću - Photo Zoran Nikolić
Kotor

Malo niže je crkva sv. Klare ili sv. Antuna Padovanskog. Obavezno uđite u crkvu i divite se drvenom plafonu i raskošnom baroknom oltaru, djelu Franćeska Kabjanke sa početka XVIII stoljeća, imate utisak da je napravljen od robe a ne od mermera.Upalite i svijeću za vaše mrtve i žive bez obzira koje ste vjere.Obavezno otvorite vrata sa lijeve strane i pogledajte divno dvorište samostana sa počulom i najvećim fikusom koji sam vidio u životu. Pozvonite i časnama, možda će vas pustiti u njihov prelijepi vrt sa ostacima crkve sv. Bartolomeja.

Idemo dalje, prolazimo pored crkve sv. Duha u kojoj se nalazi koncertna sala muzičke škole i dolazimo do Pjace od kina, do crkve sv.Mihovila.U crkvi pogledajte ostatke prvobitne ranoromaničke crkve iz IX stoljeća, mnogo veće od sadašnje crkve i na zidovima ostatke zidnog slikarstva koje se pripisuje najznačajnijem kotorskom slikaru iz doba gotike, Lovru Marinovom Dobričeviću, a tu je i izložba kamene plastike, gradski lapidarij.Obratite pažnju da je pod starije crkve iz IX stoljeća niži od sadašnjeg za više od metar.Postoje indicije da se ispod ovog poda nalazi još jedan stariji sloj, možda će se jednog dana nastaviti istraživanja.
Na Pjaci od kina je naravno i kotorsko kino smješteno u bivšoj crkvi Gospe od Anđela, dok se biblioteka nalazi u bivšem franjevačkom ženskom samostanu.Na sred pjace je, možemo slobodno reći, sveto drvo topole posađeno prije 350 godina, odmah nakon zemljotresa 1667. godine u dvorištu nekadašnjeg samostana.

Vraćamo se nazad i prolazimo kaletom između kuće Makin i vrta Muzeja i dolazimo do crkve sv. Ane, prelijepe crkvice sa kraja XIII stoljeća,koja je ranije bila posvećena sv.Martinu, zaštitniku mesara. Prvo što će vam pasti u oko je sličnost sa crkvom s. Luke, a ako bolje pogledate fasadu vidjećete da je bila pokrivena freskama od kojih je ostao ulomak sa prikazom sv. Kristoforosa, džina koji je prenio Krista preko rijeke, savremenika i brata po mukama našeg sv. Tripuna jer je i on bio pogubljen kao kršćanin od strane rimskog cara Decija.

Svetog Pavla
Svetog Pavla

Nastavljamo pravo gore ka Sanđovaniju pa na desno i evo nas ispred crkve sv.Josipa (blizu zatvora), crkvi izuzetnoj po tome jer je izgrađena nad crkvicom koja je vjerovatno bila posvećena sv. Mariji Magdaleni.Interesantno je da je zid crkve uz skalu koja vodi u crkvu pripadao samostanu koji je srušen kada se zidao zatvor tako da su prozori na tom zidu ostali okrenuti prema unutrašnjosti crkve.Jedva čekamo da se vrati bogati oltar od bijelog kararskog mermera, takođe rad Franceska Kabjanke.Treba napomenuti da se u zvoniku sv. Josipa nalazi najstarije zvono u Kotoru izliveno u Veneciji 1461 godine, preneseno sa starog samostana sv. Franja kod Gurdića, zadužbine kraljice Jelene Anžujske.

Malo dalje, dolazimo do crkve sv.Pavla koja poslije rekonstrukcije služi kao kongresna i izložbena dvorana.Divan prostor, u kome se, ispod stakla na podu mogu vidjeti temelji prvobitne crkve, a u niši sa lijeve strane i ćelija u kojoj je boravila bl. Ozana.Zaustavite se na čas ispred crkve pa pogledajte fasadu.Vidjećete ono što inače krasi Kotor u svakom pogledu, a to je suživot, u ovom slučaju suživot i slojevitost raznih arhitektonskoh stilova.Sa desne strane fasade vidjećete romanički prozor, biforu, a ispod nje takodje romanička vrata sa lunetom.Gore, po sredini i lijevo vidjećete kasnogotičke prozore, a dole, po sredini, ulazna vrata u baroknom stilu.Kad tome dodamo prelijepa romanička vrata ulaza u nekadašnji samostan, imamo ispisanu skoro cijelu istoriju arhitekture na jednom zidu.

Katedrala Svetog Tripuna – foto Boka News

Stigli smo konačno i do katedrale sv. Tripuna koja je povodom slavljenja 1200 godina od donošenja moći sv. Tripuna u Kotor, od strane pape Benedikta XVI podignuta u rang “male papske bazilike”.Kada uđete u katedralu, pođite prema oltaru i pdignite glavu.Vidjećete oslikane podužne lukove između glavnih stubova, sa predstavama 12 svetiteljskih figura u parovima, dva sveca i deset svetica-mučenica.U zapadnom traveju (zasvedenom polju) predstavljeni su sv.Ambrozije i sv.Augustin, sv. Margareta i sv.Katarina, sv. Marija Magdalena I sv. Marta.U zapadnom traveju predstavljene su sv. Agata i sv.Tekla, sv.Lucija i sv. Klara te sv.Veneranda i sv. Anaztazija.

Sa desne strane ulaza je i sarkofag Andreacija, ktitora prvobitne crkve sv. Tripuna iz 809 godine.

Ne spuštajte pogled i divite se prozorima, triforama između glavnog i bočnih brodova koje je rekonstruirao naš protomajstor Miro Franović, a zatim, pođite napred kroz lijevi brod, popnite se u oltarski prostor i udjite u prostoriju sa lijeve strane.Vidjećete u mermernom podu označene konture prvobitne crkve-martirija sv. Tripuna iz 809 godine koja se proteže i na ulicu izmedju katedrale i biskupije gdje je takodje označena u pločniku.Temelji prvobitne crkve koje je srušena kada se zidala katedrala, nalaze se na oko 2 m ispod pločnika.Vratite se i pogledajte i divne, rekonstruisane, romaničke petolisne, polihromatske (višebojne) stubove koji nose moćna rebra svodova, svaki list stuba nosi po jedno rebro.O ciboriju iz XIV stoljeća i srebrnoj oltarskoj pali koja je predstavljala Jugoslaviju na svjetskoj izložbi u Parizu 1966 godine sve je odavno rečeno.

Kotor panorama
Kotor panorama – foto Boka News

Kada se penjete skalinima prema sakristijii, dotaknite sa desne strane originalni zid iz XII stoljeća, sasvim sigurno ćete se povezati sa otiskom ruke majstora koji je zidao ovaj zid prije 850 godina.Popnite se prvo do sakristije gdje se čuva najveće blago grada Kotora, relikvije sv. Tripuna, pa onda na bočne galerije, pogledajte bogatu izložbu crkvenog relikvijara, izađite na taracu, pogledajte pjacu ispod sebe i budite na trenutak mali admiral odrecitujte Lode ili kao papa odrecitujte svoj Urbi et Orbi.

Zbog čega je pjaca sv. Tripuna još značajna? Pa zato što sam na njoj ja odrastao! Šalim se naravno, o pjacama ćemo drugi put.

Sa pjace podignite pogled i između dva kampanjula vidjećete našu Madudinu, crkvu Gospe od zdravlja ili Gospe od počivala jer do crkve ima 520 skalina pa do nje više idu oni koji mogu nego oni koji žele.U crkvi pogledajte lijepi oltar, rad italijanskog skulptora Bernarda Tabaka izrađen oko 1700 godine.Ako ste se već popeli i ako vam je ostalo snage, popnite se uz slijedećih 900 skalina do tvrđave i pogledajte ostatke crkve San Giovanni po kojoj su kotorski bedemi dobili ime.

Kotor – foto Boka News

Sa tvrđave se onda spustimo stranom prema Gurdiću.Od Gurdića krenemo napred i ispod velikog volta, sa lijeve strane, vidjećete lijepi gotički zid sa zazidanim vratima i polulunetom najvjerovatnije srušene crkve sv. Marije od mosta (Gurdića) čiji opat je bio fra Vita, mali brat iz Kotora, graditelj visokih Dečana.Malo napred je i crkva sv, Franja.Crkva je u završnoj fazi rekonstrukcije, divan prostor u koji će se prenijeti jedna od najznačajnijih franjevačkih biblioteka na Jadranu tako da će biti dostupna za razgledanje i proučavanje.Možda niste znali da su na mjestu Centra za kulturu bile dvije crkve, crkva sv. Marka i sv. Ivana od Portele i da je na Pjaci Škaljarskoj nekada bila crkva sv. Jeronima.

Na kraju, već umorni od ovolikog đira, vraćamo se do Vardara na kavicu.Prolazeći pored palaca Bizanti, svratimo na čas u dvorište palaca i pogledajmo sa desne strane ostatak gotičkog zida sa okulusom crkve sv. Nikole od mornara iz XIV stoljeća, dok drugu stranu zida crkve možemo vidjeti u kafiću Ćezare. I taman smo sjeli ispred Vardara i opustili se, kad tamo ispod stolica i stolova pogled padne na konture još jedne crkve, ocrtane u podu kamenom druge boje, crkve sv Jakova od Lođe, kasnije nazvane sv.Roko.

Nikad kraja iznenađenjima u Kotoru.

/Aleksandar Saša Dender/

Podijeli

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.