Šta misliti o sredini koja najbolji i lako pristupačan vidikovac na ulaz u Boku ne primijeti? Šta misliti o onima koji nisu, niti sada vide potrebu da se arheološki istraži i valorizuje, ni manje ni više nego rimska tvrđava? Šta misliti o nadležnima koji dozvoliše na takvom mjestu postavljanje dalekovoda? Šta misliti o saobraćajnim stručnjacima koji ne predvidješe mogućnost da bi neko mogao poželiti da zaustavi automobil i obiđe Čakotin? Šta misliti o ovoj svojevrsnoj koordinaciji struka u jedinstvenoj težnji marginalizacije i zaborava sopstvenih potencijala? Šta misliti?
Čakotin je istureni vrh (440m) smješten u zaleđu sela Trebesina. Okružuju ga stjenovite litice, a pristupačan je samo preko sjeverne padine, iz pravca sela Kameno – Herceg Novi.
O njegovoj prošlosti nismo ništa znali dok, sasvim slučajno, prilikom postavljanja dalekovoda, na svjetlo dana nisu izronili ostaci davne prošlosti. Arheolozi su zaključili da je na Čakotinu postojao rimski refugijum (pribježište) i da su ostaci zidina jednim dijelom još uvijek vidljivi.
Zatim je ipak dalekovod zauzeo ranije planirani položaj na vrhu. Događaj se zbio još u doba SFRJ, ali kako tada – tako i sada. Niko se nije sjetio da se detaljnije pozabavi ovim mjestom koje bi, nakon temeljnih arheoloških istraživanja zasigurno otkrilo mnoge, već vjekovima zakopane tajne. Osim značaja za nauku, lokalitet bi mogao imati još veći potencijal u turističkoj valorizaciji. Vidikovac je sam po sebi dovoljan motiv za obilazak, rekonstruisano rimsko utvrđenje – još veći. Naravno, stub dalekovoda se pod obavezno treba dislocirati, makar 50-ak metara istočnije. Imamo markiranu planinarsku stazu, ali i stari, lako prohodni, pješački put koji iz Trebesina vodi tik pored Čakotina, tako da ovakav način obilaska pronalazi svoje pobornike, a i za ostale bi se takođe našlo rješenje.[quote_box_right]Arheolozi su zaključili da je na Čakotinu postojao rimski refugijum (pribježište) i da su ostaci zidina jednim dijelom još uvijek vidljivi[/quote_box_right]
Putna infrastruktura je još 2006. godine stigla u neposrednu blizinu. Tada je nova trasa puta za Trebinje prošla samo 100 metara sjevernije od Čakotina. Nažalost, niko se nije sjetio da ostavi proširenje kraj ceste, jer ovako kako je sad nema se gdje ostaviti automobil, osim na samom kolovozu. Naknadno pravljenje uređenog proširenja nije neka prevelika investicija ni sada, ali prvo bi neko trebao dobiti viziju, a ovdje je očito na djelu njeno višedecenijsko odsustvo.
Neću se pozivati na neke daleke uzore da pokažem da se lokalitet van grada može uspješno turistički valorizovati. Dovoljno je vidjeti šta su uradili u susjednoj opštini sa nekadašnjim ostacima (ne tako stare) Sokol kule, koja je danas, nakon temeljne obnove, jedna od glavnih turističkih atrakcija Konavala.
U bliskom okruženju Čakotina nalaze još 4 istorijska, odnosno, arheološka lokaliteta:
Kotobiljski klanac – mjesto presudne pobjede nad Turcima pri borbama za oslobođenje Herceg Novog, Tajno brdo, istorijska fortifikacija sa počecima u doba Austrougarske, Šilobod – vjerovatno ilirska gradina i, na kraju, Đevojačke grede – arheološki lokalitet sa ilirskom nekropolom pod „gomilama“ i zanimljivom narodnom legendom vezanom za ovo mjesto.
Sve navedeno ukazuje na neosporan potencijal ovog područja za razvoj dopunskih vidova turizma, upravo onih za kojima opština Herceg Novi vapi. Vapi, a ne vidi!
Odlični vidici, istorijska priča, legende, stari pješački putevi i kaptirani izvori uz njih, daju mogućnost da u sprezi sa okolnim selima, Trebesin i Kameno i njihovom ponudom domaće trpeze, iskoriste kao originalna i atraktivna turistička priča iz našeg zaleđa. Jedna od mnoštva mogućih. Mogućih, ali nikada ne osmišljenih i nikada ne realizovanih.
Željko Starčević
dipl. Arheolog & planinar
