Boka Kotorska – Brze pomorske pruge

Stari Herceg - Novi
Stari Herceg – Novi

Evo jednog teksta, sa bloga Drvene barke, autorice, Lidija Franović koji će probuditi nostalgična sjećanja na period kada su brodovi imali izuzetno važnu ulogu i povezivanju ljudi koji žive uz more a i onih na kontinentu.

“Ide pruga džadom”, znala je tokom mog djetinjstva u Krtolima govoriti baba Stane, očeva majka. Džada je turska riječ za put, a pod prugom je podrazumijevala autobusku liniju nekadašnje Autoboke, koja je najviše prevozila đake i radnike Arsenala. Pisao je Miljenko Jergović u tekstu “Konavoska pruga” iz 2010. da je u Konavlima nakon ukidanja uskotračne pruge između Uskoplja i Zelenike krajem šezdesetih godina prošlog vijeka narod koristio riječ pruga za autobuse, kao “jezički spomen” na željeznicu u ovom kraju i da je pruga “uspomena u najčistijem obliku”. U Krtolima nije bilo željeznice. Baba je riječ pruga ipak koristila u drugom značenju.

Da je ova riječ upotrebljavana ne samo za autobuse već i za avionske, te brodske linije pokazuje vodič za putovanja “Moj saputnik za 1939”, koji je u Beogradu, u predvečerje II svjetskog rata izdala Politika. Vodič je upoznavao čitaoce sa hotelskim pravilima, povlasticama, predajom prtljaga, nošenju novca u inostranstvo, poštanskim tarifama. Davani su savjeti o fotografiji, sunčanju, reklamirana turistička mjesta u Kraljevini. Tako je Prčanj označen kao “ubavo mestance uz samo more za skromne mirne posetioce”, uz “vrlo umerene cene”.

Moj saputnik za 1939 - naslovna strana
Moj saputnik za 1939 – naslovna strana

Posebno su bile interesantne stranice sa redovima vožnje parobrodskih kompanija na Jadranu čiji brodovi su svraćali u Boku, najčešće u Kotor. U uvodu o pomorskom saobraćaju istaknuto je da su tri glavne parobrodske kompanije koje održavaju pomorski saobraćaj Jadranska, Dubrovačka i Zetska plovidba, a da se Jugoslovenski Lloyd bavi organizacijom kružnih putovanja po Mediteranu, sa brodovima “Kraljica Marija” i “Princeza Olga”, koji su često plovili do Egipta, Palestine, Turske. Iako su kompanije bile u privatnom vlasništvu, putnici su imali ista prava kao oni što putuju željeznicom ili brodovima Jugoslovenske riječne plovidbe, u državnom vlasništvu. U cijenu vožnje nije bila uračunata kabina, čije uzimanje nije bilo obavezno.

Jadranska plovidba sa sjedištem na Sušaku održavala je svakodnevne “brze pruge” Venecija-Sušak-Split-Dubrovnik 2-Kotor. Brodovi su još pristajali u Crikvenici, Rabu, Hvaru, Makarskoj, Korčuli, Herceg Novom i Tivtu. Brod koji bi u subotu u ponoć kretao iz Venecije stizao bi u Kotor u ponedjeljak oko 23 i 15. Putnici su mogli kupiti i paušalne karte (važile četiri mjeseca), koje su im omogućavale prekid putovanja, ali uz uslov da nastave brodovima iste kompanije. Od Venecije do Dubrovnika i od Dubrovnika do Kotora saobraćala je “po jednakom planu” i Dubrovačka plovidba. Vožnja između ova dva grada trajala je četiri sata, sa pristajanjem u Herceg Novom.

Saputnik
Saputnik

Jadranska plovidba vozila je i na liniji Split-Dubrovnik 2-Kotor-Budva, a imala je i povratnu sedmičnu turističku prugu Venecija-Budva-Kotor, koja je kretala četvrtkom u 22 iz Venecije, a stizala u Kotor u nedjelju u 15 i 45. Najskuplja je bila paušalna karta za jednokrevetnu kabinu, 1.900 dinara od Venecije i 1.650 od Sušaka. Za šestodnevnu turističku prugu pored obale, od Sušaka do Kotora i nazad, nije bio dozvoljen prekid putovanja. Kompanija sa Sušaka održavala je i međunarodnu liniju Sušak-Trst-Albanija-Pirej, sa svraćanjem u Kotor, kao i putničko-teretne pruge duž obale od Sušaka do Kotora, uz pristajanje u Herceg Novom i Tivtu, te od Sušaka do Ulcinja, koja bi iskrcala putnike i teret i u Risnu i u Kamenarima. Za međunarodnu liniju do Grčke važile su specijalne karte u čiju cijenu su uračunate kabina, ishrana i stolica za ležanje.

Saputnik
Saputnik

Iako je u uvodu navedeno da Zetska plovidba, nasljednica nekadašnjeg brodarskog preduzeća Boka, čija je glavna agencija bila u Kotoru, održava “balkansku prugu” od Sušaka, preko Grčke, Carigrada do rumunske luke Konstance, “Moj saputnik za 1939” nije donio red vožnje za liniju do ove crnomorske luke, gdje su radili i ljudi iz Boke. Ali, jeste cjenovnik za vožnju u jednom pravcu od Venecije do Kotora. Za putnika treće klase karta je koštala 197 dinara, dok je putnik prve klase plaćao tri puta skuplje – 591 dinar. Od Sušaka do Kotora plaćalo se 570/380/190 dinara, a od Splita do Kotora 354/236/118 dinara po klasama. Kotor i Boka nisu navedeni kao mjesta koje će 1939. posjetiti tadašnji kruzeri Jugoslovenskog Lloyda u vlasništvu Boža Banca, poznatog dubrovačkog brodovlasnika.

Danas pod nema pod ovim imenom nijedne kompanije o kojoj je pisao “Moj saputnik za 1939”, nema brodskih linija za Rijeku, Split, Dubrovnik… između mjesta u Boki. Vozimo se po putevima koji su pretijesni, more smo skroz zaboravili. Ova knjižica sa redovima vožnje je dragocjeni dokaz o nekim boljim danima za pomorski saobraćaj u Boki Kotorskoj.

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.