Amerika ne zaboravlja svoje heroje…

Povodom Dana primirja u Prvom svjetskom ratu, predstavnici ambasade SAD obišli grob nosioca Kogresne medalje časti Joka Meštrovića u Krtolima

Photo: S. Luković
Photo: S. Luković

Delegacija ambasade SAD u Podgorici, prevođena vojnim atašeom, potpukovnikom Darenom Evansom, položila je danas vijenac na grob Joka Džejmsa Meštrovića, narednika američke vojske u Prvom svjetskom ratu i nosioca najvećeg američkog vojnog odlikovanja Kongresne medalje časti.

Odavanje počasti ovom heroju održano je povodom 11.novembra – Dana primirja u Prvom svjetskom ratu, koji se u SAD obilježava i kao Dan veterana. Pored predstavnika ambasade SAD, posljednje počivalište narednika Meštrovića na seoskom groblju ispred crkve Svetog Jovana u Đuraševićima, obišli su i članovi porodice Meštrović, kao i predstavnici Crkvenog odbora iz Đuraševića koji su ugostili Amerikance.

„SAD se smatraju mjestom gdje se stapaju različite kulture, a takav karakter Amerike ništa ne predstavlja bolje od iskustva i službe narednika Meštrovića. Tokom naše istorije, SAD su same po sebi, napravili ljudi poput vašeg pretka, a američku snagu, karakter i sve naše vrijednosti izgradli su imigranti – ljudi poput Joka Džejmsa Meštrovića. Njihov kvalitet je omogućio Amerikancima da postanu ono što danas jesu.“ – istakao je potpukovnik Evans naglašavajući da SAD, na Dan veterana, odaju počast svojim palim vojnicima ne samo na teritoriji te države, već i u cijelom svijetu.Danas u Djurasevicima

On je posebno istakao činjenicu da je mladi Joko Meštrović, austrougarski građanin, Srbin iz Boke, pred Prvi svjetski rat emigrirao za SAD i odmah pošto je njegova nova domovina stupila u rat, dobrovoljno se prijavio u američku vojsku.

„On se na taj način borio i za Ameriku i za Crnu Goru i ideale koji vode SAD, dajući za to i najveću žrtvu – svoj život.“- naglasio je potpukovnik Evans.

U ime familije Meštrović čiji članovi danas žive kako u Krtolima, tako i u Srbiji i Hrvatskoj, zahvalio se Mitja Meštrović iz Makarske.

„Joko je bio veliki čovjek koji je svima pokazao kakvi su Meštrovići. Jako smo ponosni na njega, posebno sada kada se 25.novembra, navršava punih 90 godina od kada ga je predsjednik SAD Vudro Vilson, posmrtno odlikovao najvećim američkim vojnim odlikovanjem.“- kazao je Mitja Meštrović, unuk Jokovog pokojnog brata Mitra. On je naglasio da je želja familije da u zaseoku Meštrovići, obnovi Jokovu rodnu kuću i pretvori je u spomen-dom u kome će izložiti njegovu Kongresnu medalju časti i druge predmete i dokumente, kako bi se šifra javnost mogla upoznati sa životom i podvigom njihovog pretka. On i ostali prisutni članovi porodice Meštrović zahvalili su se američkoj vojsci i Vladi SAD na brizi i počasti koju odaju sjećanjima na njihovog pretka.

Na grobu Joka MestrovicaSedamnaestogodišnji Joko Meštrović emigrirao je iz Austro-Ugarske u SAD 1911 godine. Tada je kao jedan od stotina hiljada imigranata iz Evrope koji su dolazili u „obećanu zemlju“ u potrazi za boljim životom, sa palube parobroda „President Grant“ stupio na američko tle, u imigracioni centar na čuvenom ostrvu Elis u Nju Jorku. Primljen je u SAD, dobio je američko državljanstvo i nastanio se u Fresnu u Kaliforniji. Kada su SAD 1917 ušle u Prvi svjetski rat, Joko-Džejms Meštrović se dobrovoljno javio u američku vojsku u Pitsburgu u Pensilvaniji. Postao je narednih u C četi 111.puka 28.pješadijske divizije pensilvanijske Nacionalne garde. Sa ovom divizijom Meštrović je u ljeto 1918 dospio na Zapadni front u Francusku gdje je ova američka jedinica vodila teške bitne protiv Njemaca.

Photo: S. Luković

U jednoj od tih borbi, 10.avgusta 1918 kod francuskog gradića Fismes, Meštrović se istakao herojstvom kada je, pod vatrom mitraljeza i ekpsplozijama granata, napustio zaklon i otpuzao 30 metara na otvoreno polje, na „ničiju zemlju“, da bi na svojim leđima odatle izvukao i u rovove na sigurno vratio svog teško ranjenog komandanta. Meštrović je tako američkom oficiru spasio život a njegov poduhvat komanda je ocijenila kao „vanredan primjerak hrabrosti i nesebičnog požrtvovanja“. Hrabri Bokelj u redovima amerričke 28.divizije čiji su pripadnici nazvani „ljudima od čelika“, na žalost, nije doživio kraj Prvog svjetskog rata jer je od posljedica španske gripe, preminuo 4.novembra 1918, samo nedjelju dana prije primirja. Posmrtno je odlikovan najvećim američkim vojnim odlikovanjem – Kongresnom medaljom časti. Njegovi posmrtni ostaci iz Francuske su u Boku prebačeni dvadesetih godina prošlog vijeka jednim američkim ratnim brodom, uz najveće vojne počasti.

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.