Prije 90 godina pomorac iz Tivta dobio je zlatnu medalju za hrabrost od američkog predsjednika

Kako je Ilija Perušina spasavao amerikance na Atlantiku

Stradali americki jedrenjak-albert-w-robinson
Stradali americki jedrenjak-albert-w-robinson

U slušalicama radiotelegrafiste jugoslovenskog trgovačkog parobroda „Izabran“ oko podne tog 5.septembra 1926. godine, zapiskutali su Morzeovi signali. Vješto uho i ruka operatera telegrafa, na papir su odmah u slovnom obliku, prenijeli poruku koja je iz etra stizala kao niz energičnih, kraćih i dužih „ti-ti-ta-ta“ tonova.

„Bilo koji brod što prolazi i blizini onesposobljenog škunera „Albert W. Robinson“, molimo da odmah obavijesti o njegovom stanju!“- glasila je hitna poruka koju je emitovao kuter „Marcountin“ američke Obalske straže.

Parobrod „Izabran“ od 4.307 BRT, kompanije „Atlantska plovidba Ivo Račić“ iz Splita u tom je trenutku bio na oko 150 milja od ulaska u zaliv Česapik na istočnoj obali SAD. Ploveći u balastu iz Mančestera u Velikoj Britaniji za američku luku Filadelfija gdje je trebalo da ukrca teret, 115 metara dugi jugoslovenski parobrod nosio se sa velikim valovima koje je na pučini Atlantika dizao jak sjeveroistočni vjetar. Na komandnom mostu gdje je radiotelegrafista upravo donio poruku o opasnoj situaciji u kojoj se našao američki jedrenjak, gvardiju je  držao treći oficir, Mario Petrić iz Cavtata dok je kormilarski točak u svojim rukama držao kormilar Ilija Perušina iz Donje Lastve kraj Tivta.

„Ponedjeljak, 6.IX. 1926. U 12.20 sati opazio se je na horizontu neki brod koji, nakon jednog sata, se mogao ustanoviti da je to neki jedrenjak koji plovi lijevo i desno kao bez stalnog cilja, sa rasklimanim jedrima i dvjema provenim jarbolima prelomljenim. U isto doba javljeno nam je radio-telegrafskim putem da je američki škuner „Albert W. Robinson“ onesposobljen i da javimo ako naiđemo na njega. Ustinu, nakon malo, jasno se čitalo najavljeno ime po krmi jedrenjaka.“- zapisao je, osobenim starinskim jezikom tog doba, treći oficir Petrić  svom ličnom dnevniku, prve redove nečega što će se uskoro pretvoriti u jednu od najodvažnijih akcija spašavanja na moru koje su preduzimali naši pomorci.

Parobrod Izabran
Parobrod Izabran

Zapovjednik parobroda „Izabran“, kapetan Nikola Radoš, odmah je telegrafom izvjestio američku Obalnu stražu da je naišao na jedrenjak u opasnosti i poziciju na kojoj se oštećeni „Albert W. Robinson“ nalazi. Zatim je signalnim zastavicama uspotavio kontakt sa posadom četvorojarbolnog škunera koji se, bez kontrole, valjao na velikim valovima u blizini našeg parobroda.

„Nakon izmijene signala uspostavilo se da uslijed prodora vode, posada jedrenjaka želi da napusti brod, ali da je njihov čamac neuporabljiv. Istodobno, dobi se i brzojav od američkog razarača „Cummings“ veleći da će biti na licu mjesta oko 18.30 sati, a uz to da se pazi na jedrenjaka u neposrednoj blizini. To bi se bilo rado učinilo, ali vidjevši da vrijeme prijeti da se pogorša, te da je u 18.30 već mrak, pa spašavanje bi bilo više otešćano, a možda i nemoguće, odluči se zapovjednik uz očito pregaranje, da dade spustiti desni čamac u more.“- stoji u dnevniku oficira Petrića.

U čamac za spasavanje jugoslovenskog parobroda, kao dobrovoljci spustili su se prvi oficir sa „Izabrana“, Dubrovčanin Antun Bianchi, treći oficir Petrić i dvojica pomoraca iz Boke – kormilari Gracija Vujović iz Stoliva i Ilija Perušina. Uslov prve trojice da pođu u neizvjestan i opasan pokušaj spašavanja posade jedrenjaka, bio je jedan jedini – da sa njima neizostavno krene i Perušina koji je bio poznat po svojim sjajnim pomoračkim vještinama i velikom iskustvu.

Ogromni valovi bacali su zaustavljeni parobrod kao orahovu ljudsku, a malom drvenom čamcu prijetila je ogromna opasnost da bude smrvljen udarcima o bok broda. Nadljudskim naporima, četvorica pomoraca sa „Izabrana“ zaveslali su prema oko 200 metara udaljenom „Albertu W. Robinsonu“ na kome je u međuvremenu izbio i požar.

Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:

„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.

Primakavši se jedrenjaku koji se valjao i posrtao na valovima, čamac sa „Izabrana“ zatekao se u još težem položaju jer je prijetila opasnost da ga mnogo veći brod koji se nekontrolisano kretao, bukvalno zdrobi. Četvorica naših pomoraca grčevito se veslima i čakljama odupirala o bok „Alberta W. Robinsona“ sa kojim su se vezali konopima i gledali da iskoriste svaki povoljan trenutak između nailaska valova, da kod sebe u čamac prebace po jednog američkog pomorca sa jedrenjaka osuđenog na propast. Pri tome su Amerikanci morali skakati u more da bi ih naši pomorci, onda odmah konopom izvlačili kod sebe u čamac. Posljednji je skočio tamnoputi kuvar sa „Alberta W. Robinsona“ koji je pogrešno protumačio signal dat mu iz čamca, pa je samo krajnjim naporom samog Ilije Peršine koji ga je dohvatio i povukao čakljom, uspio da se spase da ne ostane zdrobljen u moru između bokova čamca i jedrenjaka koji su se povremeno sudarali. Na čamac je izvučeno sedam američkih mornara pa se barka okrenula i opet uz velike napore, veslanjem probijala kroz pobješnjelo more, nazad prema parobrodu što ih je čekao u blizini.

„Dok se je čamac borio sa nemirnim elementima, vraćajući se k parobrodu, jedrenjak bijaše ovijen gustim dimom i živim plamenom koji krvavo odsijevaše na gusto tada nastrtom nebu pri večernjem sumraku. Jeziv prizor upotpunjavaše krcata lađica, koja kao igračka divljeg valovlja, čas se podizaše na površinu, a čas nestajaše među srdilom mora. Sva posada spravna čekaše dok se ista približi brodu. Ali, uslijed silnog ljuljanja broda, iskrižanog mora i jake struje, čamcu u kojem bijaše već i velika količina mora, ne bijaše nikako moguće da se približi brodu…“- opisuje dramatične trenutke dnevnik oficira Petrića.

Parobrod Izabran u luci
Parobrod Izabran u luci

Kapetan Radoš stoga je odlučio da upotrebi top za ispaljivanje konopa, pa  je debelo uže sa omčom na kraju, dobačeno do 40-tak metara udaljenog čamca koji je svakog trenutka mogao nestati u valovima. Jedan po jedan, američki pomorci sa „Albera W. Robinsona“ navlačili bi omču ispod ramena, oko svog tijela i držeći se objema rukama za konop, skakali u vodu, da bi ih posada sa „Izabrana“ brzim povlačenjem konopa, dovukla i podigla na parobrod. Tek kada su spašeni Amerikanci, krenulo je izvlačenje naših pomoraca jer se vidjelo da čamac nikako više sam ne može doći do broda, niti u takvom nevremenu, može opet biti podignut na palubu „Izabrana“. Posljednji je u čamcu ostao sam Ilija Perušina kome je takođe dobačen konop,ali su ga drugovi sa „Izabrana“ povukli ranije nego što je tivatski pomorac uspio da oko svog torza adekvatno fiksira omču. Munjevitom reakcijim, Perušina je uspio smaći omču koja mu se spustila oko nogu, jer bi ga u tom položaju konop povukao u dubinu gdje bi se hrabri mornar sigurno udavio. Zgrabio je konop i grčevito e držao za njega dok ga drugovi nisu izvukli iz pobješnjelog mora na palubu parobroda. Cijela akcija od trenutka spuštanja čamca sa parobroda „Izabran“ u more do momenta kada se i posljednji pomorac Ilija Perušina našao ponovno u sigurnosti na tom brodu, trajala je od 16.15 do 19.45 sati. Svjedok posljednjih trenutaka te epohalne borbe za život i smrt u podivljalom moru, bila je posada američkog razarača „Cummings“ koji je u međuvremenu pristigao na lice mjesta, ali nije mogao da se uključi u spašavanje posade jedrenjaka i samih jugoslovenskih pomoraca koji su pohitali u pomoć svojim kolegama. „Cummings“ je potom, vatrom iz svojih topova, zbog sigurnosti plovidbe drugih brodova, potopio zapaljenu olupinu jedrenjaka…

U već mrkloj olujnoj noći u kabinama na „Izabranu“, ogrnuta u toplu ćebad i napojena rumom i vrućim čajem, odmarala su se sedmorica pomoraca sa jedrenjaka „Albert W. Robinson“ – zapovjednik Eldon D. Brown, prvi oficir časnik John B. Scott, drugi oficir George Wood i mornari W.C. Wilson, Henry Green, Ralph Stewart i Iphran Griffon.

Za iskazanu hrabrost i odlučnost u spašavanju posade američkog jedrenjaka,predsjednik SAD Calvin Coolidge, kasnije te godine nagradio je i odlikovao članove posade parobroda „Izabran“. Kapetan Nikola Radoš dobio je zlatan sat sa posvetom, oficiri Bianchi i Petrić po dvogled sa pozlaćenom posvetom, a bokeljski kormilari Vujović i Perušina zlatne medalje za hrabrost i novčanu nagradu.

Na medalji koju je dobio Perušina i koja se danas čuva u Pomorskom muzeju u Dubrovniku, na engleskom jeziku ugraviran je tekst:

„Iliji Perušini, kormilaru jugoslovenskog parobroda „Izabran“, u znak zahvalnosti i poštovanja za njegovo herojsko djelo u spašavanju na moru 5.septembra 1926., posade škunera „Albert W. Robinson“. Medalja na svom gornjem dijelu sadrži i latinski natpis „E plubirbus unum“ (Iz Mnoštva Jedan), zvanični državni moto SAD.

Siniša Luković

1 komentar

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.