17.6 C
Kotor

Slušaj online radio

24. godine od napada na Dubrovnik

Napad na Dubrovnik
Napad na Dubrovnik

Prigodnim program ”Da se ne zaboravi ” danas se u Dubrovniku obilježava 24. godišnjica početka srpsko-crnogorske agresije na taj grad i jug Hrvatske u Domovinskom ratu, 1.oktobra 1991.

“Jutros, tek što se noć spremala da ustupi mjesto danu, dakle nešto poslije pet sati, žitelje područja na uzavreloj i krvavoj granici Crne Gore i Hrvatske probudile su žestoke detonacije od kojih su podrhtavala prozorska okna i vrata u ramovima” – tako je glasio patetični uvod u izvještaju podgoričkog dnevnog lista “Pobjeda” o početku tzv. Operacije Dubrovnik, odnosno ratu na jugu Hrvatske započetog 1. oktobra 1991. godine. Znalo se, naravno, i u tim danima da napad na Dubrovnik i jug Hrvatske nije bio slučajan.

POČETAK AGRESIJE: Uslijedila je Operacija Dubrovnik, poznato je, 1. oktobra ’91, u ranim jutarnjim satima, “tek što se noć spremala da ustupi mjesto danu”… – Odlučio sam: iz sadašnjih rejona, većim delom snaga preći u napad glavnim snagama na pravcima: Ljubinje – Zavala – Slano; selo Ljubovo – Ivanica – Čibača, i Grab – Dubravka – Molunat, a pomoćnim snagama obezbediti objekte i aerodrom Mostar i u dolini Neretve, sa ciljem: uz avio, artiljerijsku i brodsku podršku jednovremenim i energičnim dejstvom razbiti snage na pravcima napada i izbiti na obalu, preseći Jadransku magistralu na više mesta, na otseku Slano – Prevlaka, blokirati s kopna i mora Dubrovnik, aerodrom Čilipi i Prevlaku i onemogućiti manevar snaga neprijatelja, a zatim, obezbeđujući se sa pravca Ploča, pristupiti uništenju i razoružavanju okruženih snaga neprijatelja i biti u gotovosti za daljnja ofanzivna dejstva u zapadnu Hercegovinu – naredio je Cokić, a Operaciju Dubrovnik trebalo je obaviti u dvije faze. Prva etapa je podrazumijevala “izbijanje na morsku obalu i presecanje Jadranske magistrale te blokiranje Dubrovnika, aerodroma i snaga na Prevlaci” za što su bila određena dva dana. U drugoj etapi, po Cokićevim zamislima valjalo je “potpuno razbiti, te prisiliti na predaju i razoružati snage neprijatelja i biti u gotovosti za prenošenje napadnih dejstava u zapadnu Hercegovinu”, za što su predviđena “2 do 3 dana”.

Napad na Dubrovnik
Napad na Dubrovnik

PRAVAC SPLIT: Drugim riječima, Dubrovnik i jug Hrvatske, kao dio šireg plana vojnog zauzimanja ranije spomenutih “ključnih prostora – Dalmacije i Hercegovine” trebali su pasti za svega pet dana. Potom bi se u idućih petnaest do dvadeset dana stvorile pretpostavke za daljnje udarne operacije. Njihov je cilj bio pacifikacija Zapadne Hercegovine, te “posedanje” Istočne Hercegovine i doline Neretve, kako bi se dalje krenulo u “ovladavanje južne Dalmacije”.

Napad na Dubrovnik 1991
Napad na Dubrovnik 1991

KADIJEVIĆEV MANEVAR: On je u svojoj knjizi “Moje viđenje raspada – Vojska bez države” (u nakladi Izdavačke delatnosti beogradske Politike ’93) napisao kako je napad na Dubrovnik bio dio šireg plana slamanja Hrvatske u borbi za stvaranje samostalne države. U poglavlju u kojemu obrazlaže ideju vojnog manevra kojim je Hrvatsku 1991. godine trebalo potpuno blokirati i ispresijecati na nekoliko strateških pravaca, Kadijević navodi kako je to trebalo učiniti na pravcima Gradiška – Virovitica, Bihać – Karlovac – Zagreb, Knin – Zadar i Mostar – Split.Dalmacije”.

Rat DubrovnikCRNE BROJKE: Od početka agresije, od 1. oktobra 1991. pa do kolovoza 1995. godine, prečesto se, naime, zaboravlja da je rat na  dubrovačkom području potrajao do iza “Oluje”, poginulo je više od 430 hrvatskih branitelja. Njih više do 900 je teže i lakše ozlijeđeno, a poginulo je i 116 civila. Na dubrovačkom području je 140 civilnih invalida, među njima je 35 osoba koji su tijekom rata bili djeca. U logorima Morinj i Bileća bila su 443 zatočenika, dok je 33 tisuće ljudi iz dubrovačkog kraja tih ratnih godina “steklo” statuse prognanika diljem Hrvatske i u inozemstvu.

U “oslobađanju” juga Hrvatske oštećeno je 13900 kuća i stanova, a do temelja je uništeno više od 2000 stambenih objekata. Oštećeno je 300 crkvenih objekata, a samo izravna materijalna šteta na spomenicima kulture godine 1998. procijenjena je na 35 milijuna američkih dolara.
“Rat za mir” na dubrovačkom području donio je izravne i posredne štete od 1,5 milijardi eura!

Priredio: Luko BRAILO

www. dubrovniknet.hr

Najčitanije