Na hercegnovskom glavnom gradskom trgu, u utorak su počeli 12. Dani Knjižare So, dvodnevna manifestacija u čast obnovljenog gradskog knjižarstva (od 1898) i izdavaštva.
Planirano je da prvo veče bude posvećeno zlatnom filatelisti, kap. Tomu Katuriću, i da tom prilikom govore Nikola Malović, i kap. Tomo Katurić – počasni građanin Herceg Novog, dobitnik brojnih zlatnih medalja za unikatnu u svijetu, filatelističku kolekciju bokeljskih pisama i poštanskih maraka, a planirano je i da se na PTT sandučetu (što nije dozvoljeno?!) u centru grada postavi dvojezička spomen-pločica koja bi strancima, na engleskom, što je rijetkost kada su javni natpisi u pitanju, kazivala:
Captain Tomo Katurić, Honorable citizen of the Municipality of Herceg Novi, is the Champion of numerous Gold Medals for the World unique collection of Letters and Postage stamps from Boka Kotorska Bay.
Program je otkazan zbog knjižarskog protesta tim povodom. Neshvatljivo je da se „na prvu loptu“ uporno ne prepoznavaju potezi od kulturne potencije, koji pritom ne koštaju ništa, a dugoročno mnogo znače.
Druženje je potrajalo do kasno u noć, i podrazumijevalo je definisanje kulturnih neravnina među intelektualcima okupljenih ljetom…
Planirano je da se 12. Dani Knjižare So završe danas predavanjem „Da li je Kristifor Kolumbo bio jevrejskog porijekla?“ – Nikole Malovića, autora nagrađivanog romana Jedro nade, ali je i taj program otkazan zbog knjižarskog protesta. Tradicionalno druženje ljubitelja pisane riječi i prijatelja Knjižare So nije otkazano.
Knjižara So na svoju 12-godišnjicu protestuje zbog paradoksa da se o njoj govori takođe kao o hercegnovskoj instituciji kulture, da se o njoj govori kao o stonom mjestu našeg najnagrađivanijeg obalnog pisca (dobitnika Oktobarske nagrade grada Herceg Novog), da se o njoj govori kao o butigi u kojoj se razgovara na engleskom jeziku bez akcenta (!), i na francuskom, i na njemačkom; da se Knjižari So nalazi preporučena bez ikakvog lobiranja u čak četiri inostrana turistička vodiča (!) – a za sve se vrijeme Knjižara So od strane novske komunitadi tretira kao obična trgovinska radnja, što Knjižara So niti je bila niti jeste – a jeste baštinik tradicije najstarijeg regionalnog klasičnog knjižarstva i izdavaštva (Jova Sekulovića), od 1898. g. Knjižara So otvoreno i bez ikakvog zazora traži povlašćeni status, makar taj povlašćeni status bio oličen tricom u dodjeli stalnog besplatnog parking prostora u centru grada.
I za večeras je planirao druženje do kasno u noć – i definisanje kulturnih neravnina među intelektualcima okupljenih ljetom…
