Tivćani obilježavaju 125 godina orkestra Antona Žeželjića

Tivćani obilježavaju 125 godina prvog orkestra u tom gradu i rada čovjeka koji je prvi muzički obrazovao žitelje

Centar za kulturu Tivat ovih je dana priredio sjajnu izložbu posvećenu 125-toj godišnjici utemeljenja prvog ovdašnjeg muzičkog sastava – orkestra profesora Antona Žeželjića, osnovanog daleke 1891. godine.

Ovaj orkestar, nastao u tada manje-više ruralnom Tivtu koji je uz upravo osnovani Pomorski arsenal Ratne mornarice Austro-Ugarske, tek počinjao dobijati prve urbane konture, bio je od izuzetnog značaj za muzičko prosvećivanje Tivćana i kasniji razvoj organizovane muzičke djelatnosti u tom gradu.

Aktuelni predsjednik Glazbeno-prosvjetnog društva „Tivat“– Gradske muzike odnovane 1909. godine, Boris Lanceroti i član GPD, producent u Centru za kulturu Tivat, prof. Neven Staničić, najzaslužniji su za sakupljenje oskudnih ali vrlo vrijednih detalja o uslovima pod kojima se krajem 19.stoljeća u Tivtu počela razvijati organizovana muzičke djelatnost. Svi ti podaci kao osobu najzaslužniju za popularizaciju javnog muziciranja u Tivtu, ukazuju na profesora Antona Žeželjića koji je 1890., bio učitelj u  ovdašnjoj Osnovnoj školi. O samom Žeželjiću nema puno drugih podataka osim da je rođen u Risnu 1869, i da te umro 1957. u Zagrebu, te da je bio strastveni violinista, svirajući na violini izrađenoj 1881 godine u Češkoj, a koja se i danas čuva u porodici njegovog unuka Antona, što živi na Prčanju.

„Po svemu sudeći, Žeželjić je od samog početka svog učiteljovanja u Tivtu, dijelio svoje muzičke sklonosti i sviranje na violini, kako sa učenicima, tako i sa starijim mještanima. To se pokazalo veoma produktivnim i inspirativnim za cijelu zajednicu jer već 1891. godine Žeželjiću uspijeva da zajedno sa mještranima, formira orkestar koji je brojao jedanaest mladića. Bio je to impresivan rezultat koji je u Tivtu prihvaćen sa oduževljenjem.“- kaže Neven Stanićić. O kakvom je zapravo poduhvatu riječ, pokazuje činjenica da su Tivat krajem 19.vijeka činila četiri zaseoka na jugozapadnim padinama Vrmca – Peani, Đurđevo brdo, Donji kantun (današnji Tripovići) i Točilo (današnji Petkovići), dok su se u pribalnom područiju nalazile tzv.kontije – ljetnjikovci i imanja kotorskih, peraških i pčanjskih plemića sa tek ponekom kućicom za kmetove koji su radili na tim posjedima. U tadašnjem ruralnom Tivtu čiji su stanovnici većinom i dalje živjeli od maslinarstva, vinogradarstva i ribarstva i u kojem je zanatstvo u novom Arsenalu bilo tek u povojima, „desila se“ muzika za koju je najzaslužniji Antun Žeželjić, vrstan intelektualac i pedagog. Njemu i njegovoj supruzi Ani Luković-Žeželjić valja zahvaliti i za prvu tivatsku Muzičku školu, čije postojanje pedantna austro-ugarska državna statistika bilježi 1900. godine kada je Tivat imao 977 kuća i 3.701 stanovnika. Muzička škola nalazila se u okviru tadašnje Pučke (Osnovne) škole koja je bhila smještena u kuči jaka Goluba, u Donjem kantunu.Škola je imala muško i žensko odjeljenje čije su učenike supružnici Žeželjić učili osnovama muzike, pjevanja i sviranja na instrumentima.

Anton i Ana Žeželjić
Anton i Ana Žeželjić

Inače, prvi tivatski – orkestar Antuna Žeželjića, pored njegovog osnivača, činili su i Šime K.Krstović, Mato B. Sindik, Krsto M.Petković, Đuro G. Petković, Đuro P.Staničić, Ivo Petković, Ilija K.Staničić, Anto P. Staničić, Jozo I.Petković, Ilija Sindik i Šime K. Staničić.

„Orkestar je nastupao na crkvenim svečanostima, raznim večerima, svadbama i serenadama. Djelovao je 12 godina, a po svem,u sudeći trajanje mu nije omogućilo i bolje uslove za rad jer je zbog nedostaka materijalnih sredstava kako nalazimo u literaturi, orkestar prestao da postoji 1903.godine.“- kaže Staničić dodajući da je na to uticala i činjenica što su supružnici Žeželjić tih godina službom prmeješteni za učitelje u Perast.

Pod uticajem pionira organizovanjog tivatskog muziciranja, profesora Antona Žeželjića, već 1906. nastaje novi, Tamburaški orkestar „Starčević“.

Noć muzeja Tivat 2016.
Noć muzeja Tivat 2016.

„Bila je to prva i neposredna reakcija najmlađih članova dotadašnjeg Žeželjićevog orkestra. Šime Krstov Staničić, popularni Šimeta, uz pomoć Ilije Tripa Sindika formirao je tamburački orkestar od osam članova. Nastupali su na narodnim i crkvenim svečanostima, međutim ne za dugo, jer je orkestar već 1909. godine prestao sa radom zbog, kako se u literaturi navodi, malih prihoda i drugih teškoća koje su ga pratile.“- ističe Stanićić. Prestankom rada Tamburaškog orkestra „Starčević“, nije prestao i entuzijazam Tivaćan za muzikom koji dobija nove, mnogo ozbiljnije organizacione forme jer Šime Krstović i Ilija Sindik kreću u avanturu osnivanja gradske limene glazbe, za šta su, uz nesebičnu pomoć Filipa Tripovog Vuksanovića, tada dobili i podršku Opštinskog vijeća Tivta i komandog kadra 91.puka austro-ugarske vojske koji je tada bio stacioniranu Tivtu i imao svoju pukovsku vojnu muziku.

„Uticaj i pristustvo 91.austrougarske regimente i njihovog duvačkog orkestra, konačno i povremeno gostovanje kotorske Gradske muzike u Tivtu, iz relativno intimnih krugova, potrebu za muzikom u ovom gradu izvode na otvoreno, u masu i masovnost, ka manifestovanju moći i uticaja. Podrška Opštinskog vijeća i konade 91.regimente, inicijatorima ideje osnivanja Gradske muzike Tivta, obezbjedili su i prvog kapelnika, Čeha Josipa Blažeka, prostor za rad u ondašnjem karantinu na Pakovu gdje je uređena vježbaona za muzičare. Šile su se uniforme, a novi instrumenti naručeni su u Češkoj. Gradska muzika – Glazbeno-prosvjetno društvo „Tivat“, osnovano je dakle, 1909. godine, a prvo svoj javni nastup imalo je 1911., prilikom svečanog dočeka u Tivtu austrijskog nadvojvode Fridriha.“- objašnjava Staničić genezu nastanka tivatske Gradske muzike koja i danas radi.

Inače, na razmeđi dva vijeka u Tivtu su djelovali i Glazbeno društvo „Sloga“ osnovano 1897. na čijem je čelu bio takođe Šime Krstović, kao i Hrvatsko glazbeno-prosvjetno društvo „Starčević“ kojem je predjsednik bio konte Petar Luković i brojalo je 47 članova. U arhivi tivatskog Centra za kulturu sačuvana je pozivnica „Tamburaša hrvatskog glazbeno- prosvjetnog društva Starčević“ na „Sjajnu zabavu sa maskiranim plesom za 19.veljače 1912.“ godine, ali se ne zna više detalja o daljoj sudbini tog, kao i prije pomenutog Glazbenog društva „Sloga“.

Šime K. Staničić Šimeta
Šime K. Staničić Šimeta

ŠIMETA SPASIO INSTRUMENTE GPD U PRVOM SVJETSKOM RATU

Osim što je kao veoma agilan muzičar, bio zaslužan za osnivanje nekoliko orkestra i same Gradske muzike Tivta, Šime Staničić – Šimeta, ostao je zapamćen i kao neko ko je spasio instrumente GPD Tivat od zle sudbine da budu pretopljeni za izradu municije, krajem Prvog svjetskog rata. Naime, austrougarske vlasti su zbog hroničnog nedostatka pojedinih ruda, krajem rata naredili civilnom stanovništvu da državi predaju sve predmete od bronze i drugih obojenih metala, računajući posuđe, čak i crkvena zvona, za izradu čaura za municiju. Šime Staničić je, oglušujući se o mogućnost da bude najstrožije kažnjen, zapakovao sve instrumente Gradske muzike i sakrio ih na šufit (potkrovlje) svoje kuće, da sačekaju kraj rata i spašeni, dožive novi početak muzike u Tivtu.

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.