Na putu za Žukovicu

 

Poznata plaža Žukovica, uvala iza Bigove prema Platamunima, nekada se do nje stizalo samo morskim putem, danas može makadamom iz donjogrbaljskog sela Glavatičići.

Kasnog avgustovskog dana odlučim otići do Žukovice. Sjetih se vremana kada sam se tamo sidrio jedrilicom, dolazio barkom, kupanje, nebesko plavo more, so, sunce poneki hedonista na plaži… Dugo nisam bio tamo, kolima do kraja sela i asfaltiranog puta, poslije prošetati i spustiti se u uvalu. Moram priznati dodatna sjećanja oživila mi je facebook grupa Grbaljska sela čiji sam prijatelj.

Krenem, GPS kaže od Tivta do Glavotičića 18 km, do Radanovića pa desno. Krajolok tipični mediteranski, makija, put solidan, putokaz dobar.

Stižem u Glavatičiće, nakon jednog kilometra tabla „Tres Olives“. Nešto novo, parkiram, konoba tek otvorena, DSC_2386_resize_resizerazvija se posao porodični. Uspostavljam kontakakt sa valsnikom, bivšim pomorcem, iskusnim morskim vukom koji je promjenio brojne kompanije, kuvao spremao mornarima, posadama, tukle ga nevere i život o čemu govori njegov pogled i način razmišljanja, Boško Kraljević.

„Prošlog ljeta sjedao sam pored puta i prodavo grbaljsku pamidoru. I tako gledam ovaj moj plac, rastu pamidore, kažem sebi pa što ne probaš otvoriti jednu porodičnu konobu sa domaćom hranom, maslinom, sirom iz ulja, pršutom, jagnjetinom ispod sača, ribom…

Okupim porodicu ženu i tri sina, koji su inače kuvari, predložim, dignemo kredit, i tako krenemo. Cijele zime radimo gradimo i evo nas danas na terasi Tres Olives u grbaljsko-mediteranskom ambijentu sa svim onim što nas čini onakvim kakvi jesmo, prirodnim “- kaže domaćin Kraljević.

Kakvo moje kupanje i Žukovica, priča o životu, prostoru, ljudima, ribama, maslinama, kako se nekada živilo, priče se nižu kao životne perle.

DSC_1177_resizeSa zalaskom sunca stižu kupači iz Žukovice kao i oni koji su se najavili putem telefona. Stižu putnici namjernici italijani, ne mogu da vjerujem, kao su našli Tres Olives… Iz Bigove stiže popularna pop grupa „Galija“. Vođa grupe Neša kaže, Boško naš prijatelj, tu nema normativa, nema vage, sve prirodno, ugojiti će nas. Danas je uz sir i pršut izvadio motar (samonikla trava raste na sekama), uvjek ima neko novo iznenađenje. Carstvo domaće zdrave prirodne hrane, domaći ambijent, ne vidimo more ali tu je osjeća se. Pale se svijeće, gitara, pjesma, domaćica nudi štrudel sa domaćim neprskanim jabukama od domaćih kora koje je pravila, kuća časti…

I tako duboku noć uz vino i pjesma, nižu se priče koje krase Boku i njeno zaleđe, ljude, gostoprimstvo, bogatstvo internacionalnog duha. Odlazimo ja za Tivat, italijani za Dobrotu, Galija za Bigovu, Boško i njegova porodica nas ispraćaju, čuje se Oliver uz pjesmu do nekih novih svitanja…

2 Komentari

  1. Mi svako ljeto dolazimo u Glavatičiće na godišnji odmor,kod brata od supruge.Kod Boška idemo na večeru.Svaka pohvala.Raj za dušu u uši.Da se čovjek odmori,More prva lika.Ljudi prijazni i za svaku pohvalu.

Ostavite komentar

 

Komentari se na portalu objavljuju u realnom vremenu i "Boka News" se ne može smatrati odgovornim za napisano.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijeđanje i klevetanje. Takav sadržaj će biti izbrisan čim bude primijećen, a autori mogu biti prijavljeni nadležnim institucijama.